Zašto nisu dobri trbušnjaci i kako ispravno vježbati (VIDEO)

0
927

Uspjeh svakog sportiste prezentovan kroz rezultat koji postiže na sportskim nadmetanjima, ogledalo je njegovog uloženog truda i konstatnog vježbanja. Međutim, nova generacija sportskih trenera ukazuje i na druge važne elemente pripreme sportista. Na prvom mjestu je zdravlje. Iako su svi koji treniraju svjesni toga, neki su suštinu održavanja zdravlja naučili na teži način. U Putokazu, kroz njihovo iskustvo dajemo smjernice o tome kako ispravno vježbati.

piše Azra Mešić

Meris Muhović, bosanskohercegovački je reprezentativac u karateu već više od 10 godina. 2016. je bio drugoplasirani na evropskom prevenstvu u Montpellieru, a malo prije toga postao  je  prvak svjetskog kupa. Zbog postignutih rezultata 2016. godine je proglašen za najboljeg sportistu po izboru Sportskog saveza. Kaže da je postavljanju ciljeva podizao granicu vlastite izdržljivosti, ali ga je pogrešno vježbanje umalo koštalo nastavka sportske karijere.

– Ja sam trenirao i bio ubijeđen da dobro treniram, bio sam i izdržljiv i eksplozivan i sve je to lijepo izgledalo, ali sam doživio jednu povredu koljena – sportisti znaju koliko je to teško. Pokidao sam prednje križne ligamente i poslije toga sam bio van terena više od 7 mjeseci, kaže Muhović.

Pitanje o tome kako se dogodi da vrhunski sportista u najproduktivnijem životnom razdoblju doživi takvu povredu, krije odgovor u logičnom objašnjenu, kaže Adnan Maljević, bivši košarkaš i aktivni sportski trener.

– Povrede kod sportista se dešavaju zbog toga što ne polazimo od pretpostavke da je nedostatak u pokretu. Mi zapravo živimo u zabludi i mislimo da naši sportisti nemaju dovoljno snage, da nemaju dovoljno brzine, da nemaju snage i mi taj sav volumen povećavamo i dodajemo ga na nefunkcionalan pokret. To je kao kad dodate motor od ferarija u karoseriju od golfa dvojke. Neosporno je da ćemo mi imati brzo auto i da će to auto razviti brzinu 300, ali je poenta da karoserija od golfa dvojke tu brzinu ne može da podnese i nakon izvijesnog kilometra počinje da se raspada, pojašnjava Maljević kroz primjer.

Tek je nakon ove povrede, Meris na prvo mjesto stavio zdravlje, pa tek onda kondicijsku pripremu i trening. Sad se njegovo vježbanje zasniva samo na prirodnim pokretima, urođenim ljudskom tijelu, na principu poznatom kao ”funcional movements system”.

– Upravo taj funkcionalni pokret je jako bitan, jer mi smo svi rođeni kao perfektna živa bića i vremenom smo to pogrešnim radom kvarili, i ta sva priča oko FMS-a je vraćanje na fabričke postavke, da taj pokret bude onakav kakav treba da bude, a ne kako je nama lakše da ga uradimo, naglašava on.

FMS je svjetski trend čiju primjenu, kroz rezultate svojih sportista, postepeno prepoznaju treneri iz Bosne i Hercegovine i bosanskohercegovačkog okruženja.

– Primjenjujući ovaj koncept, mi smo uspjeli u proteklih godinu dana da doprinesemo obaranju preko 20 rekorda Bosne i Hercegovine, nebrojeno ličnih rekorda, koji nisu državni rekordi, ali su unaprijeđeni rezultati sportista sa kojima radimo i doprinijeli osvajanju preko 100 medalja u takmičenjima u različitim sportovima, kaže za RTVTK Almir Maljević, sportski trener i univerzitetski profesor.

ZBOG POVREDE NIJE POSTAO NAJBOLJI ATLETIČAR, NI OLIMPIJAC

Almir je želio je postati najbolji atletičar u zemlji, ali  ga je u tome spriječila povreda prilikom bacanja koplja. Odustavši od te ambicije posvetio karijeri na Fakultetu za kriminološke studije Univerziteta u Sarajevu. Kad je otkrio prednosti uvježbavanja funkcionalnih pokreta za postizanje kondicije, vratio se sportu na način da pomogne drugim sportistima smanjiti mogućnost za povrede prilikom treniranja.

– Mi kada govorimo o vrhunskom sportu, mi u pravilu govorimo o ljudima koji su uspjeli, koji su ostvarili određeni rezultat jer misleći na taj način mi zanemarujemo sve one brojne mlade ljude, dječake i djevojčice koji su jako puno vremena uložili sa svojim trenerima u trenažni proces, a nikada nisu ostvarili vrhunski rezultat ili su suprotno još, završili kao povrijeđeni sportisti. To sam imao priliku i na svom tijelu da iskusim. Imao sam strašnu povredu lakta koja me onemogućila u ambicijama da jednog dana se takmičim na vrhunskom nivou. Analizirajući kako se mogu oporaviti od te povrede došao sam do odgovora u sistemu koji se primjenjuje najviše u SAD-u a zasniva se na funkcionalnom pokretu. Tijelo kao jedna savršena mašina, ima zakonitosti svoga funkcionisanja i to su stvari o kojima moramo voditi računa. Prije nego se jedan sportista izloži trenažnom procesu, on mora biti siguran da je njegovo tijelo spremno izvesti sve one prirodne kretnje za koje je predodređen, pojašnjava bivši atletičar i jedan od najboljih ličnih trenera u BiH.

Almirov kolega, balkanski prvak u atletici Rusmir Malkočević, za pet godina koliko je aktivan u  tuzlanskom klubu Sloboda Tehnograd postigao je zapažene rezultate. Balkanski je prvak u trčanju na 400 metara sa preponama. Njegov uspjeh odredio je upravo način na koji trenira, kaže on.

– U mom sportu koji nije kontakni, teško je da vas povrijedi neko drugi, ali vi možete povrijediti sami sebe. Na trčanju se to dešava u teretani kod nepravilnog rada sa tegovima, vježbama. Velike su težine i brzo dolazi do povrede. Tako da je jako bitno da se obrati pažnja na to da se radi kvalitetno i pravilno. Tako da sam ja sa određenim trenerima uspio da to postignem, jer sam ja na 400 prepone, moram da budem fleksibilan da budem brz i moram da budem jak. To ako radim klasičnom teretanom i dizanjem tegova, neke bi stvari zanemario. Bio bi jak, ali ne bi bio fleksibilan i brz. Određenim vježbama sam uspio to da postignem. Ja treniram 5 godina, a svaka sezona mi je sve uspješnija. To ne bi bilo tako, da nisam obratio pažnju na način na koji se ophodim prema svome tijelu. Tijelo je moj alat i ja moram na vrijeme da reagujem, da osluškujem i znam kad je mom tijelu potreban i odmor i masaža i neke stvari koje su za oporavak i da se ja bolje osjećam, da samim tim bolje trčim i postižem bolje rezultate, dodaje Malkočević.

Pravilno doziranje kondicionih priprema i treninga neodvojivo je od potrebe ognanizma za odmaranjem, kažu vrhunski sportisti. Prije procesa koji obuhvata trening i odmor, FMS podrazumijeva i dijagnostiku kojom se utvrđuje zdravstveno stanje i sposobnost svakog pojedinca, pa se na osnovu toga koncipira cjelokupan program vježbi.

ZAŠTO NE TREBA RADITI TRBUŠNJAKE

Posvećivanje funkcionalnom pokretu, kao osnovu za njegovo unapređenje i usavršavanje, potiskuje neke druge tradicionalne vježbe na koje su sportisti bili naviknuti. Kineziološka nauka utvrdila je da mnoge od tradicionalnih vježbi, poput trbušnjaka kaže stručnjak za fizičku pripremu i kondicioni trener odbojkaške reprezentacije Srbije Aleksandar Petrović nisu korisne koliko smo mislili. Čak naprotiv, bili sportisti ili rekreativci ako želimo sačuvati tijelo, trbušnjake ne trebamo nikako raditi.

– Sportisti kada imaju ta nepravilna kretanja, trpe bolove, na terapijama su, na rehabilitacijama, a osnov za svako smanjivanje redukovanje povreda usljed preopterećenja je da omogućimo sportistima da se kreću efikasno i ekonomično bez rasipanja energije u tom smislu je ovakav koncept treniranja kakav mi radimo doprinio značajnijem smanjivanju povreda. Jedna od najklasičnijih vježbi koje radimo stalno, a nisu dobre za tijelo, jesu klasični trbušnjaci, kad držite ruke iza leđa pa se podižete u sedeći položaj, to je nešto što ja konkretno ne radim sa svojim sportistima unazad više od deset godina. Proučavajući neke sisteme kretanja koje sam tada počeo da shvatam, a potvrda za to mi je bilo kad sam video svog sina koji je kao 5-godišnje dete ležao u travi s drugarima, a ja sam im rekao da ustanu sa trave, nijedno dijete nije ustalo u položaju tbušnjaka, nego kao da ustaju iz kreveta, prirodno. To nije prirodan položaj kičme, naglašava Aleksandar Petrović, kondicioni trener odbojkaške reprezentacije Srbije i jedan od rijetkih trenera u okruženju koji primjenjuju CMS.

Da bi osigurali svakodnevnu aktivnu funkciju mišića, kažu treneri, njih treba čuvati. Treninzi ne smiju biti naporni, a smanjivanje napora osigurava se masažom mišićne ovojnice pred vježbanje. Na taj način se ona opušta i sprečava mišićnu bol. Povratak prirodi podrazumijeva i ishranu baziranu na svježoj hrani i unošenju svježe vode. Nakon što se na to navikne, sportista može brže dostići svoj cilj, te postizati vrhunske rezultate s minimalnim rizikom od povreda.

U prilog ovom tekstu pogledajte VIDEO emitovan u emisiji Putokaz 7. novembra 2017. godine.