Od 100 adolescenata njih 5 ima psihičke probleme. Dva od 100 ima depresiju ili anksiozonost, a isti broj ima poremećaje ponašanja, koji u najgorem slučaju rezultiraju agresivnošću, podaci su Klinike za psihijatriju UKC Tuzla prezentirani danas na struučnom Simpoziju u ovom gradu. Simpozij zajedno s Klinikom oraniziraju Udruženje za dječiju i adolescentnu psihijatriju i uduženje psihijatara u BiH. O liječenju psihičkih obljenja kod adolescenata razgovarat će dva dana.
novinar Azra Mešić
Prvi dan Simpozija bio je posvećen ranom prepoznavanju psihičkih problema kod djece i mladih. Svoja iskustva s psihijatrijma, školskim psiholozima i pedagozima podijelila je Susanne Schlüter-Müller koja već trideset godina radi posao dječijeg psihijatra u Švicarskoj. Kaže da je vrlo važna reakcija onda kad primijetimo da je dijete pod određenim pritiskom.
– Znači, ne treba reagirati peviše rano kad je dijete u školi, u predškolskoj ustanovi ili vrtiću, ali ni slučajno ni previše kasno. Treba pronaći pravo vrijeme za uputiti dijete psihijatru na primjer, naglasila je doktorica Schlüter-Müller.
Psihičke poremećaje kod djece najprije prepoznaju školski pedagozi i psihilozi, potvrđuje Melisa Čurtović koja ovaj posao radi unazad 12 godina.
– Imali smo mi u svom radu takvih slučajeva gdje nismo mogli sami da se izborimo nego smo morali uključiti stručnjake određenih profesija, kaže Čurtović prenoseći iskustvo iz OS ”Rainci Gornji” u Kalesiji gdje je zaposlena.
Stručnjaci potvrđuju da je broj psihičkih poremećaja kod djece,ma naročito kod adolescenata u porastu.
– Ono što sam ja iskusio radeći u zadnjih 20-30 godina je da su problemi djece jednaki širom svijeta. Nema razlike jesu li oni u Njemačkoj, Švicarskoj, Bosni ili Americi, nego ima veze s tim što oni proživljavaju kao ljuska bića, kaže za RTVTK prof. dr. med. Klaus Schmeck, predavač na Simpoziju.
Situacija je još složenija, ako se radi o zemlji s izraženim socio-ekonomskim problemima, kaže profesor Schmek koji osim kliničke prakse ima profesorsko iskustvo na Univerzitetu u Bazelu. Uzroke razvoja bolesti možemo tražiti u činjenici da su djeca, a naročito adolescenti na marginama zbivanja. Umjesto njih odlučuju roditelji i učitelji koji nisu veliki autoriteti. Zatim slijedi nezadovoljstvo, pa bolest.
– Različite vrste anksioznih poremećaja, depresivnih poremećaja vezanih za traumu, zatim smetnje koje proizilaze iz odgojne zapuštenosti i tako dalje, kaže nabrajajući neke od bolesti svojih pacijenata, prof. dr. med. Izet Pajević, načelnik Klinike za psihijatriju UKC Tuzla.
Da jedni od drugih nauče više o mogućnostima za ranu intevenciju liječenje djece i adolescenata psihijatri, psiholozi i pedagozi iz cijele BiH okupit će se u Tuzli i sutra, drugog dana Simpozija.
