Aarhus konvencija daje pravne odgovore kako rješavati pitanje kvaliteta zraka

Konvencija Ujedinjenih naroda za ekonomsku komisiju za Europu (UNECE) o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša, poznata kao Aarhus konvencija, usvojena je 25. juna 1998. godine u danskom gradu Aarhusu na Četvrtoj ministarskoj konferenciji u procesu ‘Okoliš za Europu’.

Piše: Jasna Avdibegović

– U kombinaciji sa svojim Protokolom o registru zagađivača i dometa zagađenja (PRTRs) Aarhus konvencija predstavlja jedinstven pravni alat koji omogućava tri osnovna prava za javnost: pravo na informisanje o okolišu, pravo aktivnog sudjelovanja u procesu odlučivanja o konkretnim aktivnostima koje će vjerojatno imati uticaj na okoliš i pristup pravdi, odnosno pravo na pokretanje administrativnog ili sudskog postupka u slučaju da su povrijeđena ili ugrožena prava koja proizlaze iz Konvencije – kazala je u razgovoru za Fenu izvršna direktorica udruženja Aarhus Centra u BiH Emina Veljović.

Dodala je da je Aarhus konvencija i njen Protokol o registru zagađivača i dometa zagađenja jedini pravno obvezujući globalni instrumenti za ekološku demokraciju. Glavni cilj tog Protokola je potaknuti države potpisnice na stvaranje PRTR-ova, tj. registara za otpuštanje i prijenos onečišćujućih tvari, koje bi bile javno dostupne i održavane putem obveznog prijavljivanja širokog spektra onečišćujućih tvari iz značajnih ekoloških aktivnosti.

U Bosni i Hercegovini Aarhus konvencija ratificirana je 15. septembra 2008., i time je BiH postala 42. potpisnica Konvencije.

– Pravna osnova za uspostavu registra o postrojenjima i zagađivanjima je Zakon o zaštiti okoliša na osnovu kojega je donesen Pravilnik o registrima postrojenja i zagađivanja – provedbeni propis kojim se opisuje sadržaj i način vođenja registra onečišćavanja okoliša. Registar zagađivača u FBiH je baza podataka koja sadrži podatke definirane ovim Pravilnikom tj. koji je osnova za izradu elektronske baze podataka – BH PRTR (eng.Pollutant Release and Transfer Register) – kazala je Veljović.

Dodala je da je “Registar o postrojenjima i zagađivanjima je organiziran skup podataka o izvorima, vrsti, količini, načinu i mjestu ispuštanja, prijenosa i odlaganja zagađujućih tvari i otpada u okoliš”.

– Federalno ministarstvo okoliša i turizma nadležno za okoliš u FBiH, zaduženo je za uspostavljanje i održavanje elektronskog Registra zasnovanog na informacijama dostavljenim od nadležnog organa i/ili operatora postrojenja. Također, u RS-u je donesen Pravilnik o metodologiji i načinu vođenja registra postrojenja i zagađivanja – kazala je Veljović, dodavši kako je “Pravilnikom stvorena zakonska osnova u kojoj je definisano: šta treba da sadrži registar, šta treba da sadrži registar postrojenja i zagađivača, šta treba da izvještavaju industrije i format izvještavanja”.

Veljković je naglasila da se “navedenim pravilnicima do ulaska BiH u EU, osigurava obaveza dostavljanja podataka o onečišćavanju okoliša i način izvještavanja, te priprema za obavezu izvještavanja prema Evropskoj komisiji”.

– Pravilnicima se osigurava kompatibilnost sa Evropskim registrom ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari (European Pollutant Release and transfer Register- E-PRTR), i time osigurava primjena odredbi Protokola o registrima ispuštanja i prijenosa onečišćavanja. U vezi primjene evropskih konvencija, hidrometeorološki zavodi u BiH koriste evropski softver tzv. “DEM za emisije”, radi analize statističkih podataka o zagađenosti zraka. Putem ovog sistema se Evropska agencija za okoliš izvještava o podacima koji su dobiveni i koji su dostupni na EU web stranici – kazala je Veljović.

Govoreći o zagađenosti zraka u BiH, Veljović je mišljenja da u BiH zagađenje zraka potiče od industrijskih aktivnosti, ali značajna količina također potiče od saobraćaja.

Ona je podsjetila da je prije rata, industrijska aktivnost najviše doprinosila zagađenju zraka, npr. industrija čelika u Zenici, termoelektrane u Kaknju, Tuzli, Ugljeviku i Gacku, fabrike cementa u Kaknju i Tuzli, industrija obrade drveta u Doboju i Maglaju, fabrika acetilena, hlora i hlorne kiseline u Jajcu, hemijska industrija, te industrije deterdženata i đubriva u Tuzli i mnoge druge.

– Trenutno u BiH najveći dio emitiranog zagađenja vodi porijeklo od sagorijevanja fosilnih goriva koja se koriste u proizvodnji energije i transportu – smatra Veljović i dodaje da najveća emisija SO2, trenutno potiče od sagorijevanja fosilnih goriva koja imaju visoku koncentraciju sumpora.

Veljović je mišljenja da na visoku koncentraciju štetnih materija u BiH također utiče sama geografija BiH.

– Mnogi gradovi u BiH su smješteni u dolinama i kotlinama, gdje emisije iz manjih i većih kotlovnica, saobraćaja i industrije bivaju zarobljene, u kotlinama, naročito tokom zimskog perioda. To je vrlo specifična situacija za Sarajevo, koje u poređenju sa ostalim gradovima u BiH ima i dodatna zagađanja zraka, s obzirom da je glavni grad BiH i kao takav privlači kretanje saobraćaja iz okolnih gradova. Također, i iz tih razloga Sarajevo je naročito izloženo tzv. kiselim padavinama – kazala je Veljović.

Dodaje da se, veliki postotak kiselih padavina može se pripisati vjetrovima koji dolaze sa sjevera i sjeverozapada Sarajeva.

– Kakanj i Zenica, gradovi koji proizvode veliku količinu zagađenja, nalaze se sjeverno i sjeverozapadno od Sarajeva. A pored lokalnih gradova, zagađivači koji uzrokuju kisele kiše u BiH dolaze dijelom iz sjeverozapadne Evrope – kazala je Veljović.

Napomenula je da se praćenje kvaliteta zraka u BiH vrši se samo u određenim gradovima i to prema različitim metodama.

– S obzirom da je zagađenost zraka u gradskim područjima uglavnom uzrokovana emisijama iz stacionarnih izvora zbog sagorijevanja goriva, te emisijama iz saobraćaja i industrijskih procesa, trebalo bi se raditi na konkretnim pravnim i ekonomskim mjerama koje bi uticale na smanjenje ovih emisija. Ali te mjere bi se trebale implementirati u kombinaciji sa adekvatnim pružanjem alternativnih, ekološko i ekonomsko prihvatljivih vrsta goriva stanovništvu, naročito onih koji se koriste za grijanje – kazala je Veljović.

Dodaje da je došlo do značajnog napretka u praćenju kvaliteta zraka, jer su npr. ugrađene stanice za on-line praćenje, pokrenuto je izvještavanja putem EIONET mreža unutar Evropske agencije za okoliš.

– Zakonima o zaštiti okoliša u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu BiH, Pravilnikom o načinu vršenja monitoringa kvalitete zraka definisana je vrsta zagađujućih materija, naznačena je granična vrijednosti zagađujućih materija, kao i drugi standardi kvalitete zraka, dok je Uredbama o uslovima za monitoring i vrijednostima kvaliteta vazduha definisana metodologija i procedure odvijanja monitoringa kvalitete zraka prema EU direktivama – kazala je Veljović.

Dodala je da je “u cilju općeg i efikasnijeg monitoringa stanja kvaliteta zraka u BiH, potrebno prikupiti i analizirati više podataka iz različitih stanica u državi, a koje bi trebale pratiti usaglašenu formu izvještavanja, i analize samih podataka”.

– Nažalost, u BiH se trenutno dovoljno ne izvještava o utjecajima zagađenosti zraka na zdravlje ljudi i na okoliš. Ovaj segment treba biti u nadležnosti zavoda/instituta za javno zdravstvo, kako bi se povezali kvalitet zraka i zdravstveno stanje populacije. Iako parametri nekih zagađivača, poput dima i SO2, možda ne prelaze granične vrijednosti, hemijski koktel zagađenog zraka obično ima veći štetan utjecaj na zdravlje ljudi i okoliša, što se obično ne uzima u obzir prilikom izvještavanja – kazala je Veljović.

(RTVTK/FENA) E.F.