Sve države članice Evropske unije do kraja 2026. godine trebale bi građanima ponuditi Evropski novčanik za digitalni identitet, aplikaciju koja će omogućiti čuvanje ličnih dokumenata i njihovo korištenje širom EU, dok organizacije za digitalna prava upozoravaju da tehnički standardi i zaštitni mehanizmi još nisu u potpunosti spremni.
Digitalni novčanik trebao bi na jednom mjestu, odnosno pametnom telefonu, objediniti dokumente poput lične karte, vozačke dozvole, diplome i drugih verificiranih podataka te omogućiti njihovo korištenje u svih 27 država članica.
Thomas Lohninger, izvršni direktor austrijske organizacije za digitalna prava epicenter.works i član odbora European Digital Rightsa (EDRi), procjenjuje da je trenutno završeno između 50 i 60 posto tehničkih standarda potrebnih za funkcioniranje sistema, dok preostali još nisu razvijeni.
Jedan od ključnih izazova je sigurnost, budući da objedinjavanje identifikacijskih, zdravstvenih, vozačkih i finansijskih podataka na jednom uređaju povećava posljedice eventualnog sigurnosnog propusta. Ukradeni telefon, zlonamjerna aplikacija ili proboj u sistem mogli bi omogućiti pristup većem broju osjetljivih podataka.
Propisi EU predviđaju niz zaštitnih mjera, među kojima su kriptografska zaštita. Međutim, prema navodima Euronewsa, postupci oporavka digitalnog novčanika nakon gubitka ili krađe uređaja još su samo djelimično testirani.
Sistem bi trebao omogućiti i tzv. selektivno otkrivanje podataka. To znači da bi korisnik mogao dokazati da je stariji od 18 godina bez otkrivanja imena, adrese ili broja identifikacijskog dokumenta.
Organizacije za zaštitu digitalnih prava, međutim, upozoravaju da bi jednostavnije i jeftinije utvrđivanje identiteta moglo dovesti do češćeg zahtijevanja identifikacije na internetu i smanjivanja anonimnosti korisnika.
Među tehnologijama koje bi trebale povećati privatnost su kriptografske metode koje omogućavaju dokazivanje određene činjenice bez otkrivanja podataka na kojima se ona zasniva.
Dodatni izazov predstavlja činjenica da će 27 nacionalnih sistema morati međusobno priznavati digitalne identitete. To znači da će institucija u jednoj članici morati vjerovati provjerama identiteta i sigurnosnim standardima druge članice, iako nisu sve zemlje jednako napredovale u pripremama.
