Sedam godina rata u Siriji (INFOGRAFIKA)

Prijelomne tačke rata u Siriji, koji je počeo u martu 2011. godine, su formiranje terorističke organizacije ISIS, okupacija četvrtine teritorije od strane terorističke organizacije YPG/PKK kojoj je SAD pod izgovorom borbe protiv ISIS-a pružio podršku, korištenje hemijskog oružja u napadima u kojima je stradao veliki broj civila, ali i turske operacije protiv YPG/PKK-ISIS-a. ( Aldıjana Hadzıc - Anadolu Agency )
– Podaci novinara Anadolu Agency (AA) pokazuju kako je u ratu koji puni sedmu godinu, stradalo nekoliko stotina hiljada ljudi, a 5,6 miliona je dobilo status izbjeglice

ANKARA (AA) – Selen Temizer

Prijelomne tačke rata u Siriji, koji je počeo u martu 2011. godine, su formiranje terorističke organizacije ISIS, okupacija četvrtine teritorije od strane terorističke organizacije YPG/PKK kojoj je SAD pod izgovorom borbe protiv ISIS-a pružio podršku, korištenje hemijskog oružja u napadima u kojima je stradao veliki broj civila, ali i turske operacije protiv YPG/PKK-ISIS-a.

Grupa studenata je u martu 2011. na zidu škole u Deri ispisala grafit s antivladinom porukom, što je dovelo do njihovog hapšenja. Uslijedile su masovne demonstracije naroda koji je zahtijevao demokratske reforme i oslobađanje studenata.

Protesti su se proširili na čitavu zemlju, a režim sirijskog predsjednika Bashara Al-Assada primijenio je nasilje, što je dovelo do početka rata.

Podaci novinara Anadolu Agency (AA) pokazuju kako je u ratu koji puni sedmu godinu, stradalo nekoliko stotina hiljada ljudi, a 5,6 miliona je dobilo status izbjeglice.

Hronologija prijelomnih tačaka rata u Siriji izgleda ovako:

Mart 2011.: Demonstracije započete u Deri proširile su se na Damask.

April 2011.: U svim gradovima u zemlji pokrenute su demonstracije. Režimska vojska je ušla u Deru, a počele su i migracije ljudi prema Turskoj.

Maj 2011.: Intervencijom režimske vojske došlo je do prvih civilnih stradanja.

Februar 2012.: Zapad je sve više pozivao Assada na podnošenje ostavke. Rusija i Kina su uložile veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda (VSUN) o planu za prijenos vlasti sa sirijskog predsjednika, koju je podržalo 13 članica Vijeća.

Juli 2012.: Slobodna sirijska vojska, koju je osnovala opozicija, zauzela je sjever Halepa. Teroristička organizacija YPG/PKK je zauzela prve teritorije. Režim je distrikt Amude u Hasakeu, Afrin i Kobani (Ayn al-Arab) prepustio terorističkoj organizaciji YPG/PKK.

Novembar 2012.: U Kataru je osnovana Nacionalna komisija sirijskih revolucionarnih i opozicionih snaga. Zapadne zemlje su je priznale kao legitimnog predstavnika sirijskog naroda.

Juni 2013.: Počeli su pregovori u Ženevi. Deveti sastanak pregovora održanih u januaru 2018. nije urodio plodom.

August 2013.: Assadov režim je hemijskim oružjem napao Istočnu Gutu. Poginulo je više od 1.400 civila.

Januar 2014.: U januaru je ISIS zauzeo Rakku, a u junu proglasio osnivanje takozvanog halifata. Inače, 2014. je godina uspona prijetnji ISIS-a.

Septembar 2014.: Međunarodna koalicija predvođena SAD-om započela je zračne napade na ISIS.

Januar 2015.: YPG/PKK je preuzeo kontrolu nad Kobanijem. Nakon toga je pojačana podrška SAD-a organizaciji.

Maj 2015.: Opozicija je zauzela Idlib, na sjeverozapadu Sirije.

Septembar 2015.: 30. septembra Rusija se direktno uključila u rat u Siriji i okrenula njegov tok u korist režima. Režim je zahvaljujući podrškama Rusije i Irana na brojnim frontovima pokrenuo operacije protiv opozicije.

Decembar 2015.: VSUN je usvojio rezoluciju 2254. o mirovnom procesu u Siriji. Odluka je potom, na sastancima u Ženevi, usvojena kao temeljni dokument za pregovore.

Februar 2016.: Režim i njegove pristalice su prekinule humanitarni koridor koji je povezivao Halep s Turskom, a grad sa sjevera i jugozapada stavio pod opsadu.

August 2016.: U augustu je YPG/PKK, uz pomoć SAD-a, okupirao Manbij, smješten na zapadnoj obali rijeke Eufrat. Obećanja SAD-a da će se YPG/PKK povući iz Manbija nakon što ISIS bude poražen, nisu održana.

Turska je pokrenula ofanzivu “Štit Eufrata”. Za šest mjeseci od terorista je oslobođena teritorija od 2.055 kvadratnih kilometara.

Septembar 2016.: Režim je Halep stavio pod potpunu opsadu. Oko 300.000 civila bilo je pod opsadom režimskih snaga i za tri mjeseca ubijeno je 1.138 civila.

Decembar 2016.: Uz posredovanje i garancije Turske i Rusije 13. decembra je proglašeno primirje, a civili i opozicija su evakuirani u Idlib.

Feburar 2017.: U Astani, u Kazahstanu sastale su se delegacije Turske i Rusije kako bi dogovorili uspostavljanje primirja u cijeloj Siriji. U Astani je, uz učešće Irana, održano osam sastanaka.

Sastanak u Astani je oživio i mirovni proces u Ženevi.

April 2017.: Režimske snage su 4. aprila hemijskim oružjem napale Khan Shaykhun. Poginulo je najmanje 100 civila, a više od 500 ih je ranjeno.

SAD je izveo napad na zračnu bazu Shayrat.

Maj 2017.: Turska, Rusija i Iran su južni front, Idlib, Homs i Damask proglasile zonama deeskalacije sukoba.

Oktobar 2017.: Turska je pokrenula proces formiranja posmatračkih tačaka za nadzor implementacije primirja. Do sada je formirano šest takvih tačaka.

ISIS je protjeran iz Rakke i Deir ez-Zora, a YPG/PKK je okupirao centar Rakke, kao i bogata nafna područja na obali Eufrata u Deir ez-Zoru.

Novembar 2017.: Režim je od 14. novembra intenzivirao kopnene i zračne napade u Istočnoj Guti.

Januar 2018.:  Turska je 20. januara pokrenula operaciju ”Maslinova grana“ protiv terorističkih organizacija YPG/PKK-ISIS u Afrinu.