Izricanje zaštitnih mjera, koje predviđa Zakon o zaštiti od nasilja u porodici, ima i preventivno djelovanje

Nasilje u porodici specifičan je oblik nasilja, koji se vrlo često teško dokazuje, ponajviše zbog porodičnih veza između žrtve i nasilnika. To u velikoj mjeri otežava posao institucijama koje su u sistemu zaštite, prilikom procesuiranja počinilaca ovog krivičnog djela. Federalni Zakon o zaštiti od nasilja u porodici nudi niz mjera, u cilju zaštite žrtve, ali je za njegovo kvalitetno provođenje neophodna i bolja osviještenost građana o problemu porodičnog nasilja.

Zakon o zaštiti od nasilja u porodici utvrđuje da ovaj oblik nasilja postoji ukoliko postoje osnove sumnje da su učinjene radnje kojim član porodice nanosi ili izaziva strah od fizičkog, psihičkog ili seksualnog nasilja i ekonomske štete kod drugog člana porodice. Kako bi se osigurala nužna zaštita zdravlja i sigurnosti osoba izloženih nasilju, sprečavanje nasilja u porodici, te efikasan preodgoj i liječenje nasilnih osoba ovaj Zakon predviđa šest zaštitnih mjera. To su: udaljenje iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora i zabrana vraćanja u taj prostor, zabrana približavanja žrtvi nasilja, zabrana uznemiravanja i uhođenja osobe izložene nasilju, obavezan psihosocijalni tretman, obavezno liječenje od ovisnosti i privremeno lišenje slobode i zadržavanje. Mjere predlaže policija, koja prva dolazi na lice mjesta, a potom nadležni općinski sud izriče jednu ili više mjera.

„Idealno je kada je prijava blagovremeno prijavljena, znači kada se prijavi nasilje neposredno nakon što se dogodilo, kada na licu mjesta policijski službenici mogu prikupiti sve potrebne dokaze da bi procesuirali dalje počinioca u saradnji sa nadležnim kantonalnim tužilaštvom. Međutim, kada je u pitanju nasilje u porodici upravo zbog tih porodičnih odnosa vrlo često se susrećemo sa neblagovremenim prijavama, gdje i ukoliko je bilo povreda, ako govorimo o fizičkom nasilju, te povrede su već prošle, žrtva se nije javila ljekaru, nemamo znači dokaz da se takvo djelo dogodilo” kaže Amra Kapidžić portparol Uprave policije MUP-a TK.

Neblagovremene prijave, manjak dokaza i vrlo često odustajanje žrtve od procesuiranja nasilnika među razlozima su koje nadležni navode za manji broj stvarno utvrđenih slučajeva porodičnog nasilja u odnosu na broj prijava, a samim tim i manji broj predloženih zaštitnih mjera. Zbog toga je izuzetno važno jačati svijest građana o važnosti blagovremenog prijavljivanja porodičnog nasilja. U Udruženju Vive žene, u okviru kojeg djeluje sigurna kuća, koja je utočište za žrtve nasilja, zalažu se za stvaranje preduslova za češće i dosljednije korištenje zaštitnih mjera. Upravo to je jedan od ciljeva i Projekta „Prevencija i sprečavanje nasilja u porodici u Tuzlanskom kantonu“, koji provode s Ministarstvom unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, kao dio Regionalnog projekta koji finansira Evropska unija, a provodi organizacija UN Women.

“Često se dešava da i kada žrtva nasilja dođe u Sigurnu kuću to uznemiravanje ne prestaje. Dolasci u Sigurnu kuću od strane počinioca nasilja ne prestaju. Malo se možda smire u smislu što znaju da je ovo ipak jedna institucija, da imamo dobru saradnju s policijom i da će policija odreagovati. Međutim, šta je u slučajevima kada žrtva ne dođe do Sigurne kuće, nego ode kod srodnika, ne izrekne se zaštitna mjera i time se samo onda proširuje krug žrtava, koji su nekako pod nasiljem tog nasilnika” ističe Danijela Huremović voditeljica Sigurne kuće koja djeluje u okviru udruženja „Vive žene“ u Tuzli.

Stručnjaci koji se bave problemom porodičnog nasilja ističu da izricanje zaštitnih mjera ima i značajno preventivno djelovanje, jer nasilnici postaju svjesni da se ne radi tek o formi. Naime, nakon što sud izrekne jednu ili više zaštitnih mjera, rješenje se dostavlja institucijama koje ih provode. Uglavnom je to policija koja odmah određuje voditelja mjera koji je dužan pratiti i nadzirati izvršenje mjere zajedno sa ostalim policijski službenicima. Svaki mjesec o tome se sačinjava izvještaj i dostavlja nadležnom sudu.

“Prilikom kršenja zaštitne mjere od strane nasilnika odmah po saznanju policijski službenici koji su po rasporedu službe postupaju po datoj prijavi na način da odlaze na teren, pružaju adekvatnu zaštitu žrtvi nasilja i o tome se odmah obavještava nadležni sud” kaže Emira Hotović, mlađi inspektor u Policijskoj stanici Kladanj.

U slučajevima kršenja zaštitnih mjera Zakonom je predviđena kazna od 1 000 do  1 500 KM. Treba reći da se kao prekršaj tretira i neprijavljivanje nasilja u porodici, za što su, također, predviđene kaznene mjere za službene osobe koje su to dužne činiti, ali i za sve građane koji su isto tako policiji obavezni prijaviti nasilje u porodici kada o tome imaju saznanja.