Iako bez vode, u Suhoj raste proizvodnja malina

Suha je jedno od mnogih bošnjačkih sela u Bratuncu. Mještani ovog sela se bave poljoprivredom i djelimično stočarstvo. Brdoviti teren nije prikladan za svaku vrstu poljoprivredne proizvodnje pa su se okrenuli malinarstvu. Malinu proizvode redovno uprkos tome što nemaju vode ni za svoje potrebe. Po vodu se spuštaju do Drine te je svaki dan voze natrag kako bi navodnjavali svoje malinjake.

U Suhu se Salih Karić vratio prije šesnaest godina. Kao i njegovi preci, bavi se poljoprivredom. Iako je ovo okrutan, brdovit i suncem opaljen teren, povoljan je za uzgoj malina. Čemu se i on okrenuo. Međutim, iako već nekoliko godina, uporni, kakvi jesu, obrađuju zemlju i nasade, suočavaju se sa nestašicom vode. Pa tako i ovo selo, Suha, opravdava svoje ime. Salih je dnevno dovozio po hiljadu litara vode.

  • Voda je najveći problem za malinarstvo. Slaba je mjesna zajednica sa vodom. Za vodu se snalazimo svakako. prije dvije godine išao sam na Drinu pa vodu dovozio u kacama, da zalijem svoju malinu, ispričao je Salih.

Sead također proizvodi maline. Zasadio je 2 i po dunuma zemlje ovim voćem. I on muku muči sa vodom.

  • Dovuče se voda, odem do rijeke tu. Imam motokultivator, koji sam davno dobio, burad natovari, vozi, dovezi, prospi. U biti svaki dan, kad nam dođe malina. To je prvo na spsisku kad ustaneš, da odeš po vodu, kazao nam je Sead Begić.

A gore, na vrhu Suhe, komšija im, Senad Čamdžić, uzgaja stoku, proizvodi i prodaje mlijeko. Na birou je, zajedno sa suprugom. Ima troje djece. Svaki dan, ustaje u zoru, čisti, sije, grabi – jednostavno radi. Sve su on i supruga zajedno podigli svojim rukama.

  • Ovdje je najveći problem voda. Sad da imam vodu, ko što je nemam ljeti, ja bi uradio još jendu štalu, proširio je za još grla stoke. Ali ne može. Ljeti nemam vode. A kad je nema, ja moram do Drine ili naše rijeke, traktorom da dovučem, nemam čime da napojim stoku. I to je najveći problem, samo voda, objasnio je Senad.

Nije ni zimi lako ovdje. Teren velikih kosina. I okolna brda. Snijeg kad napada, moraju sami da čiste. To je problem za djecu iz ovog sela koja pješače nekoliko kilometara do škole u Bratuncu. Tada Senad izvuče traktor iz garaže, namontira daske i sam čisti put.

  • Niko to meni ne plaća. Čistim snijeg s mojim traktorom, skujem grtalicu od daske. Moram radi djece moje. Idu u školu dvije. Ova godina je bila kahka ali prošle su bile teške da se čisti, zaključio je Senad.

Uskoro će i proljeće u Suhu. No njima to ne znači mnogo. Kiši se raduju ponajviše. Dok im neko ne pomogne da riješe problem sa snabdijevanjem vodom, dotle će po svom da rade. Teško ali pošteno