Mate Uzinić, biskup dubrovački: Svi trebaju malo više vidjeti žrtve drugih i svoje zločine

Dubrovnik, Hrvatska. 21. decembar 2017: Svaki Božić se slavi u okolnostima vremena u kojem mi konkretni ljudi živimo, jer on u tom vremenu može preuzeti i neku drugu poruku, rekao je u božićnom ekskluzivnom intervjuu za Anadolu Agency (AA) Mate Uzinić (na fotografiji), biskup dubrovački. ( Denis Zuberi - Anadolu Agency )
– U ekskluzivnom intervjuu za Anadolu Agency (AA) Mate Uzinić, biskup dubrovački, govorio je o važnosti i značaju Božića, o tome zašto političari nisu uradili dovoljno na uspostavi povjerenja i pomirenja nakon rata na prostoru bivše Jugoslavije, zašto sa tih prostora odlaze mladi ljudi te rekao kako je Jerusalem grad dovoljno velik za sve

DUBROVNIK (AA) – Almir Terzić –

Svaki Božić se slavi u okolnostima vremena u kojem mi konkretni ljudi živimo, jer on u tom vremenu može preuzeti i neku drugu poruku, rekao je u božićnom ekskluzivnom intervjuu za Anadolu Agency (AA) Mate Uzinić, biskup dubrovački.

Stoga je, kaže biskup Uzinić, uz ovogodišnji smatrao da treba staviti glavni naglasak u svojoj poruci na Božić u obitelji.

“Bog se utjelovio u ljudskoj obitelji i tim je svoju obitelj stavio kao primjer svim drugim obiteljima. Ali, i na neki način, postao je prisutan u svakoj ljudskoj obitelji. Želio bih zato osobito ovog Božića da sve obitelji pogledaju tu, svetu obitelj, Isusa, Marije i Josipa, i da se ravnaju na međusobnim odnosima koji su vladali u toj obitelji. A, oni nisu bili lišeni problema, jer znamo da ih nisu primili, da su nakon što se Isus rodio morali bježati, jer je netko htio ubiti dijete. Već tada se u tom ozračju rođenja navješćuje i odbačenost, muka, smrt. Život im nije bio lagan”, navodi biskup Uzinić.

– Obitelj u fokusu –

Ističe da usprkos tome što im život nije bio lagan, ta obitelj je u međusobnoj ljubavi i poštovanju uspjela odoljeti svim izazovima.

“Ako se zagledamo u tu obitelj vjerujem da i mi danas možemo pronaći rješenja unutar naših obitelji za različite izazove sa kojima se suočavamo. A, očito je da je danas u obiteljima puno izazova i izvana, ali još više iznutra. I, doista, ta obitelj može pomoći i svojim primjerom i svojim zagovorom”, cijeni biskup dubrovački.

Ističe da Božić uvijek ima istu poruku, a to je poruka o Bogu koji nije ostavio čovjeka kada je čovjek ostavio njega, Boga, poruka o Bogu koji čovjeka traži, koji čovjeka želi spasiti, Bogu koji je da bi spasio čovjeka i sam postao čovjek.

“To je poruka o ljubavi Božijoj prema čovjeku, to je poruka i o miru, praštanju. Božić je pun sadržaja. To je poruka i o ljepoti života, a isto tako poruka i o tome da Bog nikome nije dalek, da se Bog želi svima približiti. Mislim da je to na osobit način i poruka da je Božija logika sasvim drugačija nego naša logika, da on ne cijeni ono što mi mislimo da je veliko, nego da cijeni ono što je za nas malo. On se nije utjelovio u kraljevskoj palači nego u siromašnoj obitelji, u štali”, poručuje biskup Uzinić.

Na neki način, navodi, to je ponovno stvaranje čovjeka, samo na jedan nov način.

“I nova šansa čovjeku. Čovjek je želio biti kao Bog i on ima potrebu biti kao Bog. Ali, Bog mu poručuje da to nije nešto što se može postići ohološću, da to nije nešto što se može postići neposluhom, nego da je to nešto prema čemu se ide poniznošću, posluhom. Na neki način, to je jedna životna i trajna poruka”, kaže Uzinić.

– Komercijalizacija Božića –

Biskup dubrovački navodi kako se Božić uvijek dočekuje radosno. I u ratu se Božić, kaže biskup Uzinić, dočekivao radosno. Čak je, naglašava, u nekim povijesnim ratovima Božić uspijevao biti bar na trenutak razdoblje mira.

“U svakom slučaju, on je u takvim situacijama blagdan koji poziva na mir, mir između Boga i čovjeka, ali onda i između čovjeka i drugih ljudi, pa i sve stvorene stvarnosti. Jer, poremećaj ovog prvog odnosa (Boga i čovjeka) zapravo onda uzrokuje i poremećenost ovih drugih odnosa, a možemo reći obrnuto, da poremećenost drugih odnosa uvijek u sebi uključuje poremećaj odnosa sa Bogom”, stava je biskup Uzinić.

Naravno da su nakon što je postignut mir nakon rata na prostoru bivše Jugoslavije, cijeni biskup dubrovački, prvi Božići bili još radosniji. Međutim, smatra, s vremenom smo se nekako navikli na Božić.

“Ja se sjećam onih Božića iz onog bivšeg političkog sustava (socijalističkog) kada je slavljenje Božića iziskivalo svojevrstan prkos sustavu koji je želio ukinuti Božić. Tako nešto osobito moglo se vidjeti i vidi se i sada ovdje, na dubrovačkom području, gdje evo na Badnjak svi će se mladi obući svečano u odijela, djevojke u haljine. Ja vjerujem da je to ostalo od bivšeg sustava, jer su na taj način oblačenjem, kada nisu mogli drugačije, pokazivali da slave Božić. Dakle, da je to ostalo i sada. Sve to onda dalje daje Božiću i taj osjećaj radosti zato što je Božić blagdan koji nas vraća natrag, vraća nas u naše djetinjstvo, u naše obiteljske situacije, sredine, povezano uvijek s nečim lijepim”, kaže biskup dubrovački.

Biskup Uzinić poručuje da se Božić i komercijalizirao, kako se da i primijetiti. Nažalost, navodi, te komercijalizacije ima previše.

“Ali, ona je s jedne strane, evo ja ću se usuditi reći, čak i logična. Na koji način je smatram logičnom? Pa zato što je Božić sam po sebi Božji dar samog sebe čovjeku. On je dar. Naravno da se onda uz proslavu tog dara javlja u nama potreba darivanja. Različite marketinške agencije i trgovine to koriste u svoje svrhe. Ali, ako mi, bez obzira na to što nas oni iskorištavaju, znamo ovo doista božićno vrijeme pretvoriti u darivanje, darivanje sebe i od sebe onima koje volimo, ne toliko možda nekog materijalnog poklona koliko sebe, svoje prisutnosti, svoje ljubavi, onda smo mi zapravo ispunili ono na što nas poziva Božić. Jer, on je dar koji nas poziva na darivanje. Dar sebe, potpuni dar koji će se osobito pokazati kao takav u smrti na križu, koji od nas, evo, traži da i mi na taj način pristupamo jedni drugima”, stava je biskup dubrovački.

– Odlazak mladih i pad nataliteta veliki problemi –

Onaj mali poklon, navodi, koji ćemo uz to kupiti, naravno da on može to još više dočarati i pokazati. Ono što je međutim problem, smatra biskup, jesu “hrvatski adventi, gdje se natječe koji će biti bolji i koji je ljepši, koji zapravo pomalo gube svaku povezanost s Božićem”.

“Ali, to je stvarni svijet u kojem živimo. Božić je poslužio da bismo mi kršćani na neki način kristijanizirali poganstvo, a sada se polako događa obrnut proces, poganstvo pomalo dekristijanizira Božić. Možda je to normalan proces. Evo, svi zajedno bismo trebali vidjeti što nam je napraviti. Svatko ima pravo na svoj pristup, ali mi bismo kršćani trebali uz to što imamo i tu dimenziju u svom Božiću nastojati se truditi da nam Božić, ipak, ostane kao kršćanski Božić i da se na njega i kršćanski pripravimo”, poruka je biskupa Uzinića.

Cijeni da je glavni problem odlazaka ljudi iz Hrvatske, BiH, ali i drugih država na području bivše Jugoslavije taj što “nismo stvorili pozitivno ozračje u našim zemljama i na ovom prostoru, što vlada nekako beznađe koje nije vladalo čak niti u vrijeme rata”.

“U vrijeme rata su se ljudi borili, jer su vidjeli perspektivu. Sada su ljudi izgubili perspektivu. Ne znam zašto se to dogodilo. Smatram da nema razloga za to. Ne samo da ove zemlje mogu ponuditi stanovnicima koji žive na ovim prostorima sve ono što im je potrebno za život, nego one bi mogle imati puno više stanovnika nego li ih imaju. Što se u međuvremenu dogodilo, zašto jedna naša Slavonija, koja je bila nekada hranitelj svih drugih krajeva Hrvatske poslije Drugog svjetskog rata, kada su ljudi išli gore, sada jednostavno polako umire. Zašto se uvukao taj pesimizam? Ne znam i to doista zabrinjava. Kao što vezano uz to isto pitanje zabrinjava demografsko izumiranje svih naših naroda na ovom prostoru”, upozorava biskup Uzinić.

U Hrvatskoj je prije neki dan, kaže, objavljeno kako je 14 do 15.000 samo u prošloj godini rođeno djece manje nego li godinu dana prije. Jednostavno, kaže, tako ide iz godine u godinu.

“Nažalost, nije pozitivno ozračje u Hrvatskoj, ja govorim za Hrvatsku, a mogu osobito govoriti za Dubrovnik, niti prema životu. Nedavno mi je na razgovoru bila jedna obitelj koja traži stan i koja ima četvero djece. I gdje god pitaju upravo ta činjenica da imaju četvero djece je razlog zbog kojeg im se ne želi dati stan. Ili im se daje do ljeta, sve se to na neki način pretvorilo u trgovinu, zaradu, interes, a izgubio se interes za čovjeka, za njegovu sadašnjost i njegovu budućnost. Mislim da je glavni uzrok loše ozračje. Čega je ono posljedica? Ja vjerujem da je ono na neki način i posljedica rata i nerazriješenih odnosa”, navodi biskup Uzinić.

– Nametnute podjele –

Osobito, kaže, to je možda situacija u BiH gdje ljudi očito ne uspijevaju pronaći onaj život koji su imali prije, ne samo u materijalnom smislu, nego u smislu osjećaja sigurnosti, zadovoljstva koji bi jedan život u pojedinom dijelu, pojedinoj zemlji trebao imati.

“U Hrvatskoj, nažalost, postoji osim ovog neriješenog sukoba iz 90-ih i posljedica koje on sa sobom nosi, i Drugi svjetski rat koji se dosta često koristi za uvođenje nekih podjela, pa se dijelimo još na partizane i ustaše. Mislim da je to nepotrebno i da to ne odgovara stvarnoj situaciji u Hrvatskoj, gdje mi u našem parlamentu nemamo niti jednu radikalnu, niti desnu niti lijevu stranku. Mislim da su to sve nekakve nametnute podjele koje stvaraju negativno ozračje. A, onda što za posljedicu ima da ljudi nisu zadovoljni. Kad ljudi nisu zadovoljni, onda traže negdje”, navodi biskup dubrovački.

Naravno, kaže, tu ima i ekonomskih razloga, da ljudi ponekada ne mogu pronaći posla, negdje ne mogu riješiti stambeno pitanje, a negdje su jako loše plaće. Istina je, poručuje biskup Uzinić, i da su nam kroz ovo narasle i nekakve potrebe koje to zapravo nisu.

“Sada imamo u medijima emisiju ‘Nekad i sad’. Pa mi zapravo zaboravljamo kako je bilo nekada. Idealiziramo ponekad ono nekada. Ono što je bilo nekada, ako je bilo dobro, to je bilo, ja bih to usporedio biblijski govoreći sa egipatskim ropstvom. Jer, nije bilo slobode, nije bilo demokracije. Neki dan je netko u razgovoru o toj temi rekao da možda ne bi trebalo uspoređivati nekada i sada, nego nekada u bivšoj Jugoslaviji, nekada u Austriji, Njemačkoj. Možda bi to bila puno bolja usporedba”, kaže biskup Uzinić.

– Političari ne čine dovoljno da se prevladaju rane –

Cijeni da smo sada, polazeći od tog stvorili neke potrebe u materijalnom smislu da moramo imati sve, nameću nam se potrebe koje zapravo nisu potrebe i ako ih ne možemo postići onda smo nezadovoljni.

“I naravno da to idemo tražiti negdje izvan, negdje vani. Ja sam bio vani, susretao sam se sa našim iseljenicima. Vani ima puno prekrasnih ljudi koji se trude osigurati svoj život i u materijalnom smislu žive puno bolje nego li su živjeli onda kad su izišli iz Hrvatske. Mnogi od njih, ne svi, žive u materijalnom smislu bolje, ali ne mislim da je itko od njih sretniji nego li je bio prije nego što je otišao. Ostala je nostalgija, a i stil života je drugačiji. Mi živimo puno opuštenije i puno smo zadovoljniji”, kaže biskup dubrovački.

Smatra da političke vođe, koliko god retorički se izražavaju drugačije ili govore da je drugačije, ali, navodi, ako im se analiziraju govori, vidjet će se da zapravo nije drugačije, te da ne čine dovoljno da bi se prevladale rane i da bi se “okrenula stranica”.

“Mislim da se mi nismo na pravi način suočili s istinom. Kako se na pravi način suočiti s istinom? Možda bismo svi trebali malo više uzimati naočale drugih, pa onda gledati kroz njihove naočale cijelu povijest onoga što se događalo. Ja isto imam problem, jer vidim istinu iz perspektive moje domovine i rata na ovim prostorima, koji smatram da je bio nametnut. Ali bi možda, ipak, bilo povremeno dobro da i ja uđem u situaciju onoga drugog i da onda iz te perspektive pogledam malo. Možda bi, zapravo sigurno bi se tada stvari vidjele drugačije”, cijeni biskup Uzinić.

Ono što bi bilo važno, smatra, kada su u pitanju rane vezano uz žrtve Vukovara, Srebrenice i druge zločine koji su se dogodili, da svi mi možda malo više, a to je jedna poruka koju su hrvatski biskupi dali uz 50. obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata, pokušamo prepoznavati vlastite zločine.

“Nažalost, zločini su se dogodili sa svake strane. Meni osobno kao člana hrvatskog naroda najviše pogađaju oni zločini koje su počinili članovi hrvatskog naroda. Jer, uvijek je bolje biti žrtva nego li zločinac. Bez obzira što u ovom svijetu može to izgledati drukčije. Dakle, trebamo svi pokušati malo više vidjeti žrtve drugih i svoje zločine. Ja mislim da bi to onda bio put prema istinskom miru i pomirenju. Ne niječući svoje žrtve, ali prepoznajući tuđe žrtve. Kao što je bilo zločina sa svake strane, tako je bilo i žrtava sa svake strane. Tko je imao više, tko manje, na kraju to nije važno, jer svaka žrtva je neizmjerno velika. Mislim da bi to bio put”, stava je biskup Uzinić.

– Dobro je da vjerske vođe rade na pomirenju, ali to moraju i političari-

S jedne strane, navodi biskup dubrovački, na ono što se događalo gledati, ne samo iz svoje perspektive, nego iz perspektive drugoga, drugog čovjeka, drugog naroda, druge vjere, a onda i prepoznati uz svoje žrtve i svoje zločine i uz tuđe zločine, također, i tuđe žrtve.

“Drago mi je da su vjerske vođe u BiH preuzeli nekakvu inicijativu. Međutim, dok god i mi vjerske vođe, ali osobito političari, budemo zbog političkih razloga i eventualno koristi koju ćemo moći imati na izborima, podilazili svojim biračima i koristili ih na način da ih ostavljamo u njihovom uvjerenju ili čak da ih mi uvjeravamo samo da bi mi od toga imali nekakve koristi, do tada neće moći biti napretka. U svakom slučaju, mislim da je dobro što čine vjerske vođe, međutim nije to dovoljno. Trebaju nešto napraviti i političari”, navodi biskup Uzinić.

Važno je, poručuje, da bi se uopće moglo ići naprijed, naći u sebi snage za oproštenje. Jer, smatra, bez oproštenja se ne može ići dalje.

“Oproštenje ili oprost je važniji za onoga tko oprašta nego li za onoga kome se oprašta. Jer, on onda u sebi pronalazi mir i nalazeći u sebi mir uspijeva stvoriti novi pogled kako na prošlost tako na sadašnjost, a osobito na budućnost. Nakon toga mislim da je drugi korak koji neophodno moramo napraviti svi, a to je naći načina da se pomirimo. To ne znači povratak na ono što je bilo. Mislim da mi iz ovog svega što se dogodilo trebamo učiti. Mislim da se Jugoslavija kao projekt pokazala neuspješnim i ne treba se na to vraćati. Ali, mi živimo zajedno, mi smo izmiješani. Mi se moramo pomiriti i mi moramo nastaviti živjeti poštujući jedni druge. I cijeneći naše različitosti koje nisu naše siromaštvo, nego bogatstvo”, stava je biskup dubrovački.

Smatra da su ekumenske molitve koje realizira sa vladikom Grigorijem, episkopom zahumsko-hercegovačkim i primorskim, način za bolju budućnost regije.

“Mi trebamo raditi te iskorake. Oni su i u vjerskom smislu važni, u kršćanskom smislu, jer mi smo sestrinske crkve. Mi često jedni o drugima imamo dosta predrasuda. Naši vjernici imaju o onim drugima dosta predrasuda. Ovo je način da se mi bolje upoznamo, da mi polako te naše predrasude uklonimo”, navodi biskup Uzinić.

– Ekumenske molitve biskupa i vladike –

Biskup Uzinić priznaje da sami ne mogu doći do jedinstva, nego da pozivaju Boga u pomoć da im on pomogne. On je onaj koji može povratiti mir, jedinstvo u Crkvi. Zanimljivo mu je, također kaže biskup Uzinić, bilo na prošlom simpoziju „Kršćani u javnoj sferi“ u Trebinju gdje se govorilo o sveopćem Pravoslavnom saboru.

“Iz onog što su sudionici jednog okruglog stola govorili o odnosima unutar pravoslavnih crkava i sukobima koji postoje, problemima koji postoje i koji su doveli da se nisu sve pravoslavne crkve uspjele zapravo susresti, ja sam zapravo otkrio da među nama katolicima i Srpskom pravoslavnom crkvom u stvarnosti je puno manje razlika nego li između Srpske pravoslavne crkve i nekih drugih pravoslavnih crkava. Dakle, stvarno nemamo razloga uopće biti rastavljeni. Ali, povijest, često politika, su doveli do toga što imamo sada”, navodi biskup Uzinić.

I onda, ističe, kada se ne razgovara, kada se ne moli zajedno onda se te razlike povećavaju, zapravo misli se da su one puno veće nego li one stvarno jesu.

“Zato jeste to put. Međutim, mi to činimo u vjerskom smislu. Mi to ne možemo činiti na razini političke zajednice. Da se ovdje moglo to dogoditi, moram priznati da je i episkop Grigorije napravio velike iskorake. Već na mom ređenju za biskupa on je vrlo jasno izrazio žaljenje zbog svega onoga što se dogodilo Dubrovniku. To je ponovio kasnije i u jednom molitvenom susretu. Kada imate takvu otvorenost, kada imate pruženu ruku, jednostavno tko ste vi da je ne biste primili. Mislim da je to put, pronaći u sebi snagu za opraštanje, a onda na tom graditi put prema pomirenju”, kaže biskup Uzinić.

Ekumenske molitve se, kaže, uvijek održavaju u siječnju/januaru prije blagdana Obraćenja sv. Pavla, odnosno tjedan prije tog blagdana, pa će tako biti i 2018.

“Temu svake godine daje neka od crkvenih zajednica u nekoj pojedinoj državi koja te godine bude određena. Nisam sada upućen tko je to. Oni pripreme takve molitve, no mi svakako imamo neku povezanost uz tu temu koja bude, Božju riječ koja nam se ponudi. A, Božja riječ je uvijek izvor nadahnuća koja se uvijek može prilagoditi konkretnim prilikama”, kaže biskup Uzinić.

Ističe da se ekumenski molitveni susreti uvijek održavaju u Dubrovniku. Razlog je što ja biskup Uzinić nije i biskup Trebinja nego je to mostarsko-duvanjski biskup koji je apostolski upravitelj Trebinja.

“Ja sam bio u Trebinju samo kao gost njihovog simpozija, ali nismo tamo imali takve službene susrete niti ih možemo imati, jer to nije prostor moje biskupije. Imali smo gore i susret posvećenih osoba SPC-a i naših katoličkih redovnika i redovnica i to je bio jedan stvarno izuzetan susret, pun radosti i s jedne i sa druge strane. Ali, molitvene susrete svake godine imamo ovdje u Dubrovniku. Jedne godine je to u pravoslavnoj crkvi, druge godine u katedrali na način da kada je to u pravoslavnoj crkvi oni pripreme molitvu, a ja propovijedam, a kada je u našoj katedrali, mi pripremimo molitvu, a vladika propovijeda. Sljedeće godine bi susret trebalo biti u dubrovačkoj katedrali. Nakon toga uvijek organiziramo bilo neku tribinu, bilo susret, koncert, uvijek u cilju boljeg međusobnog upoznavanja”, navodi biskup dubrovački.

Biskup Uzinić kaže kako u Hrvatskoj postoji nekakva nada da bi se mogla dogoditi kanonizacija blaženog kardinala Alojzija Stepinca, nadbiskupa zagrebačkog, pa da bi onda papa Franjo došao na tu kanonizaciju.

“No, naravno, tu je sada i problem koji postoji između našeg pogleda na njegovu osobu i pogleda Srpske pravoslavne crkve. Papa Franjo je pokušao riješiti to kroz dijalog nažalost i dalje imamo dva pogleda na prošlost i to je jedan od naših velikih problema. Postoji šansa da se to možda dogodi, iako previše ne vjerujem. Papa Franjo dolazi ondje gdje su poteškoće, problemi”, navodi biskup Uzinić odgovarajući na pitanje možemo li uskoro očekivati papu na našim prostorima.

– Rat je uvijek pogrešan-

U Sarajevo je, veli biskup Uzinić, došao zbog obljetnice Prvog svjetskog rata koji je započeo u Sarajevu.

“Papa ide uglavnom po svijetu gdje su siromašni, gdje postoje ratovi. Ja se nadam da mi nećemo dati u tom smislu priliku da zbog tih razloga može doći kod nas. A, čini se da i nije baš spreman ići tamo gdje je sve uredu. Ja bih volio da se mi trudimo da bude sve u redu”, navodi biskup Uzinić.

Govoreći o stanju u Jerusalemu, biskup dubrovački rekao je da je važno da se odnosi tamo grade kroz mir i povjerenje, jer ako se ne grade odnosi na taj način nego se to pokušava ostvariti putem rata onda više ne postoji šansa ili postaje puno teže ponovo izgraditi te odnose.

“Mi smo svi toga svjesni, vidimo kako to funkcionira na našim prostorima. Jeruzalem je grad koji je dovoljno velik da može primiti sve i one koji dolje žive i mnoge od nas koji dolje rado dolazimo. Onog trenutka kada se to poremeti onda on neće više biti prostor na kojem neće moći više živjeti nitko. Ako na krivi način rješavamo svoje probleme pokušavajući nametnuti dominaciju jednih nad drugima, postoji opasnost da onda više nitko nema prostor. Rat je jednostavno uvijek pogrešan”, poručio je biskup dubrovački.

Papa Franjo je, kaže, uz obljetnicu završetka Prvog svjetskog rata rekao da je rat ludost.

“Nažalost, mi smo to morali naučiti na vlastitom iskustvu. Evo, bilo bi dobro kada bismo uspjeli poslati poruku onima koji nemaju to iskustvo – iako oni, nažalost, na Bliskom istoku imaju to iskustvo i uvijek se ponovno ponavlja – i reći im: rat je ludost, pokušajte naći način za pomirenje, dijalogom i međusobnim razumijevanjem. Vratit ću se na našu situaciju. Mi smo se tu borili oko teritorija, a sada imamo situaciju da ljudi odlaze i da nam teritorije ostaju prazne. Za što se tko borio, kakvog je to imalo smisla”, pita biskup Uzinić.

– U martu susret biskupskih konferencija Hrvatske i BiH u Sarajevu-

O djelovanju Hrvatske biskupske konferencije u 2018, kaže, ne može govoriti u ime nje i ne zna kakav je točno dnevni red sljedećih sjednica koje su dvije redovite u proljeće i jesen, ali da u zimskom periodu imaju jedan susret sa Biskupskom konferencijom BiH koji se u ožujku/martu treba dogoditi u Sarajevu.

“Naravno, na sjednicama Hrvatske biskupske konferencije bit će tekuće teme i druge važne stvari koje se stave pred nas. Nedavno smo kao biskupi poslali poruku u kojoj smo se osvrnuli na reformu školstva u Hrvatskoj, novi obiteljski zakon i na probleme koje mi smatramo da bi mogla izazvati ratifikacija Istanbulske konvencije. Naravno da će takve aktivnosti biti u budućnosti”, navodi biskup Uzinić.

Kada je u pitanju obitelj sljedeće godine u Hrvatskoj točnije u Solinu organizira se 3. obiteljski dan za hrvatske katolike koji bi trebao biti pod naslovom „Otac i majka – dva lica roditeljskog poslanja“. To će biti, kaže, susret svih katoličkih obitelji u hrvatskom svetištu Gospe od Otoka u Solinu.

“Kroz naše redovne pastoralne aktivnosti nastojimo vjernike onoliko koliko je to moguće pripremiti za taj susret. Taj susret nam služi za redovito pastoralno djelovanje, pripremili smo određene teme na kojima se pokušava raditi”, kaže biskup dubrovački.

Sljedeće godine, u kolovozu/augustu, na svjetskoj razini bit će susreti katoličkih obitelji i to 9. po redu u Dublinu, u Irskoj.

“Tamo bi trebali biti neki od nas, neće moći veliki broj što zbog daljine, ali i drugih poteškoća. Kada se radi o obiteljima onda su tu i djeca, a nije uvijek s djecom lako ići na velika putovanja. Ali, neki od nas će sudjelovati. Naravno, tamo bi se trebao dogoditi susret s onima koji su već otišli u Irsku i žive tamo. Možda se neće dogoditi da će nove obitelji ostati, možda potaknemo one obitelji koji su otišle da se natrag vrate, iako nije baš za očekivati i takav rezultat”, rekao je u intervjuu za AA Mate Uzinić, biskup dubrovački, poželjevši svima sretan i blagoslovljen Božić i blagoslovljenu i Božijim obiljem ispunjenu 2018. godinu.