Migrantima potrebna sanitarna jedinica u Tuzli

Stotine izbjeglica i migranata svakodnevno nastoje da preko BiH, Hrvatske i Slovenije stignu do Italije. Na tom putu prolaze kroz Tuzlu gdje se moraju evidentirati u Uredu za poslove sa strancima, koji ih potom upućuje prvo u Sarajevo, a zatim u Bihać. U Tuzli nemaju smještaj niti sanitarnu jedinicu. Uglavnom im pomažu građani, Merhamet  i odnedavno Crveni krst Grada Tuzle. Tuzlanski dom zdravlja i UKC Tuzla također migrantima pružaju ljekarske usluge,  dok institucionalna podrška izostaje. Sve vrijeme nove grupe izbjeglica i migranata pristižu u Tuzlu. Među njima je i porodica iz Iraka sa dvoje djece. Umorni, izgladnjeli i bolesni uspjeli su doći do Ureda za poslove sa strancima.                                                                 „Iz Iraka sam pobjegla zbog terorista. To nije mjesto za mene.. Tamo nemam nikakvu zaštitu. Želim bolji život za svoju djecu. Idem u Njemačku“, rekla je Warda Ali Sodi. Otkako dolaze u Tuzlu, migrantima je prva počela pomagati grupa humanih građana koji kako kažu, nisu mogli nijemo posmatrati tuđu patnju.  U skladu sa svojim mogućnostima obezbjeđuju hranu, odjecu, obuću i higijenska sredstva.  Tokom zime nosili su im i deke, jer većina njih spava na otvorenom, na zemlji.  Udruženje „Zemlja djece“ također je reagovalo na svaki poziv volontera i objavu na fb grupi,  pogotovo kada je pomoć potrebna maloljetnim osobama. Ovakvim akcijama nedavno se pridružio Crveni krst Grada Tuzle. „Do sada mi smo podijelili 227 lanč paketa hrane i 170 paketa higijene. Također smo dijelili odjeću, obuću. Donesemo i oni izaberu šta im odgovara“, rekao je član mobilnog tima Crvenog krsta Grada Tuzle Zlatko Krvavac.  Migranti su sve vrijeme na raspolaganju imali  Narodnu kuhinju „Imaret“ u Tuzli, a Regionalni odbor Merhameta Tuzla je organizovao i dodatne podjele hrane i odjeće. Građani su pokrenuli  peticiju za uspostavu sanitarne jedinice. Migranti  nuždu obavljaju u nedovršenoj zgradi u koju bi trebao biti premješten općinski sud i peru se u rijeci Jali. Volonteri i ljekari upozoravaju na mogućnost širenja zaraza.                                   Osamnaestogodišnji Nawaz Khan iz Afganistana kaže da je život u njegovoj zemlji nepodnošljiv i da nema drugog izbora osim da uporno ide preko granica do cilja, a to je Francuska. „Kada sam napustio dom mama je plakala. Mnogo mi nedostaje moja mama“, kaže Nawaz.                                                                                                                Migrantima je otežan i kontakt sa porodicom. U hodniku zgrade u kojoj je zajedno sa advokatskim kancelarijama smješten Ured za poslove sa strancima u Tuzli, migranti su punili mobitele. Više to ne mogu. Utičnice su pokidane.                                                       „Svugdje u svijetu ako imate Ured za strance ljudi nisu na ulici. Imaju šator i osnovne uslove, a ovdje se svi prave kao da problema nema“, rekla jedna od volonterki Amira Jašarević. Kamp u Bihaću je pretrpan.  Migrantima je lakše ući u BiH, nego izaći. S obzirom na to da ih je sve više i problemi će biti veći ukoliko država ne pronađe adekvatnije rješenje.