Šumski i planinski predjeli, koji bi trebali biti oaze mira, čistog zraka i netaknute prirode, sve češće postaju prostor nekontrolisane gradnje, širenja puteva i neodgovornog korištenja motornih vozila. Posljedice takvog odnosa prema prirodi nisu samo estetske – one direktno ugrožavaju šumske ekosisteme, biljni i životinjski svijet, zemljište i vodne resurse.
Planine i šume predstavljaju jedno od najvažnijih prirodnih bogatstava. One čuvaju izvore pitke vode, štite zemljište od erozije, ublažavaju klimatske promjene i predstavljaju stanište brojnim biljnim i životinjskim vrstama. Istovremeno, planinski predjeli sve su privlačniji za razvoj turizma, izgradnju vikendica i turističkih objekata, kao i različite oblike rekreacije.
Međutim, granica između održivog korištenja prirodnih resursa i njihovog uništavanja sve se češće prelazi. Nekontrolisana i neplanska gradnja u šumskim i planinskim područjima ostavlja ozbiljne posljedice. Izgradnja vikendica, turističkih objekata, pristupnih puteva i druge infrastrukture često podrazumijeva uklanjanje šumske vegetacije, promjenu prirodnog reljefa i narušavanje postojećih ekosistema.
Krčenje šuma radi izgradnje objekata dovodi do gubitka prirodnih staništa, dok uklanjanje vegetacijskog pokrivača povećava mogućnost erozije zemljišta, pojave klizišta i ubrzanog površinskog oticanja vode.
Posebno osjetljiv problem predstavlja ugrožavanje izvora i vodotoka. Neadekvatno riješena kanalizaciona infrastruktura, odlaganje otpada i građevinski zahvati u blizini izvorišta mogu dugoročno narušiti kvalitet vode, jednog od najvrednijih resursa planinskih područja. Zbog svih ovih razloga izuzetno je važno čuvati naše planine među kojima je i Konjuh. U prethodnih nešto više od 10 godina, uposlenici Javne ustanove Zaštićeni pejzaž Konjuh, u zoni predviđenoj za rekreaciju na izletištu Zlača, izgradili su biciklističke i rekreativne staze, infopult, klupe za odmor, šadrvane, mostiće, česme, mjesta za roštilj, dječija igrališta, sportske terene.
-Zaštićeni pejzaž Konjuh je podijeljen u tri zaštitne zone. Zona A je zona potpune zabrane. Zona B je zona u kojoj su dozvoljene određene aktivnosti, ali sa očuvanjem prirodnih izvornih vrijednosti. U zoni C su dozvoljene aktivnosti, koje ne narušavaju prirodni ciklus. Dakle, dozvoljeno je, i paliti vatru, i baviti se rekreacijom, i doći na izlet, i sve ostalo što podrazumljiva rekreacija, pojašnjava Nehra Lugavić iz JU Zaštićeni pejzaž Konjuh.
Osim ekoloških posljedica, nekontrolisana gradnja mijenja i vizuelni identitet planinskog pejzaža. Prostor koji je nekada predstavljao prirodnu cjelinu postepeno se pretvara u građevinsku zonu, često bez jasne urbanističke koncepcije i poštovanja prirodnih karakteristika terena.
Drugi sve izraženiji problem jeste nekontrolisano korištenje motornih vozila u šumskim i planinskim predjelima. Terenska vozila, quadovi i motocikli sve češće se koriste izvan uređenih i dozvoljenih puteva, na šumskim stazama, livadama, planinskim pašnjacima i drugim osjetljivim prirodnim površinama.
Ono što pojedincima predstavlja zabavu i rekreaciju za prirodu može imati ozbiljne posljedice.
Prolaskom teških vozila uništava se travnati pokrivač, oštećuju mlade biljke i korijenje, a zemljište se sabija i postaje manje propusno za vodu. Na strmim terenima nastaju brazde i kanali kojima se ubrzava oticanje oborinskih voda, čime se dodatno podstiču erozija i degradacija zemljišta.
Posebno je problematična buka koju proizvode motorna vozila. Ona uznemirava divlje životinje, remeti njihovo hranjenje, razmnožavanje i prirodno kretanje. Za brojne vrste koje zavise od mira i stabilnih uslova staništa, učestalo prisustvo ljudi i vozila predstavlja dodatni izvor stresa.
Uz to, postoji i rizik od zagađenja tla i vode gorivom, motornim uljima i drugim štetnim materijama.
Razvoj avanturističkog i outdoor turizma može biti značajan potencijal planinskih područja. Međutim, takve aktivnosti moraju biti organizovane na način koji neće ugroziti prirodne vrijednosti prostora.
Prostor zaštićenog pejzaža Konjuh pogodan je za razvoj raznih oblika sportsko-turističkog avanturizma, koji podrazumiva spoj avanture, rekreacije, relaksacije i zabave. Poslednjih godina sve veći broj biciklista vozi se uređenom biciklističkom stazom, prelijepim zelenim i na momente divljim dijelovima Konjuha.
-Naš Konjuh Adventure Feel the Nature je jedinstvena biciklistička tura za cijelu našu zemlju, pa mogu slobodno reći i za region. Traje dva dana i održava se na prostoru Zaštićenog pejzaža Konjuh. Taj događaj je postao najveći biciklistički događaj u zemlji. Zbog velikog interesa moramo uvijek limitirati broj učesnika, navodi Ramo Ramić, predsjednik BK Živinice.
Postoji velika razlika između odgovorno organizovane vožnje na za to predviđenim trasama i nekontrolisanog kretanja motornih vozila kroz šumske komplekse, planinske livade i zaštićena prirodna područja.
Pravo na rekreaciju ne može podrazumijevati pravo na uništavanje prirodnih staništa i narušavanje prostora koji pripada svim građanima.
Planinske staze trebale bi prvenstveno ostati prostor za pješačenje, planinarenje, biciklizam i boravak u prirodi, uz jasno određene zone u kojima su pojedine aktivnosti dozvoljene ili ograničene.
Očuvanje šumskih i planinskih predjela zahtijeva zajedničko djelovanje nadležnih institucija, lokalnih zajednica, šumarskih i ekoloških organizacija, turističkih radnika i građana.
Neophodno je dosljedno provoditi prostorne i urbanističke planove, kontrolisati gradnju, spriječiti bespravnu izgradnju i osigurati adekvatan nadzor nad korištenjem prirodnih resursa.
Jednako je važno jasno definisati pravila kretanja motornih vozila, označiti dozvoljene i zabranjene trase te osigurati kontrolu na područjima posebno osjetljivim na negativne utjecaje.
Potrebne su i kontinuirane edukativne aktivnosti kojima bi se građanima, turistima i ljubiteljima terenske vožnje ukazalo na posljedice neodgovornog ponašanja u prirodi.
Najveća opasnost nekontrolisane gradnje i neodgovornog korištenja motornih vozila jeste činjenica da se posljedice često ne vide odmah. Međutim, jednom uništena prirodna staništa, narušeni vodni resursi i degradirano zemljište mogu zahtijevati decenije da se oporave, a neka oštećenja mogu biti i trajna.
Razvoj i zaštita prirode ne moraju biti suprotstavljeni ciljevi. Naprotiv, dugoročno održiv turizam i kvalitet života lokalnog stanovništva mogu se graditi upravo na očuvanoj prirodi.
