Priča o Zejni

Koliko znamo o našim ženama, onim, koje su čuvale porodicu, obrađivale njive i radile sve druge poslove, rame uz rame sa muškarcima na svojim leđima širom sela Bosne i Hercegovine? Prije rata, život na selu je za svaku ženu bio iznimno težak. Svjedokinja tome je i junakinja naše priče, koja je, prije rata, pored svih ostalih obaveza, još kao djevojčica vodila konje u šumu i zajedno sa bratom sjekla i izvlačila drva za zimu.

U Pobuđu, iznad Konjević Polja, živi hrabra i vrijedna žena. Zejna. Ovdje je rođena, ovdje se udala ovdje i živi. Bavi se poljoprivredom, hrani stoku, a ponajviše voli da plete i čita. Radi koliko može jer joj je kičma kaže oštećena od teškog rada.

  • To je taj seljački život. Nosio se na ramenu. Uprtiš breme sijena i nosiš. Bili su konji, konjska zaprega. oralo se sa konjima. Tovarilo se. Evo ja sam tovarila drva. odeš u šumu, sa sjekirom odsječeš drvo, natovariš na konja i doćeraš kući. I tu isječeš, počinje Zejna svoju priču.

Život je nije mazio. Morala je da od malena radi teške poslove. Danas osjeća  posljedice pa uglavnom boravi u kući. Priprema doručak, kafu i brine se za održavanje. Bilo je teško prije, kaže nam, ali su ljudi bili bliži. U drva je išla sa bratom, koji je poginuo tokom agresije na BiH.

  • Išla sam kao djevojčica u drva. Zato što sam ja ostala, sa dva i po mjeseca, bez oca. Nas je ostalo sedmoro. Mati nije imala penzije i moralo se snalaziti. Ja sam bila najmlađa od nas. I napatili smo se sa svačim, kaže Zejna.

Zimi, ljeti ili s jeseni. U selu se vatra morala zapaliti. Da li radi ručka ili grijanja, a za to su trebala drva. Hvala Bogu, kaže nam, bila su šumovita brda oko sela pa se imalo gdje i nasjeći.

  • Odsječeš, uzmeš sjekiru, odjsečeš neko drvo koje može stati u jedan tovar ili u dva. Ako ti ostane, ti se vratiš. Natovariš i goniš. Snijeg bio velik. odeš natovariš, onda kada dođeš kući, siječeš ga u snijegu i nosiš, onako mokro da ga ložiš u vatru, kaže nam ona.

Danas je drugačije. Zejna je sina i kćerku poslala na fakultet. Slobodno vrijeme provodi čitajući vjersku literaturu koja je mnogo zanima. Sa komšijama često ide na sijela gdje se prisjete starih vremena, kada se teško radilo, još teže živjelo, ali je čovjek bio zadovoljniji nego danas, kada mu je mnogo toga nadohvat ruke.