Psihosocijalni tretman osoba sklonih nasilju efikasna mjera za sprečavanje i prevenciju nasilja u porodici

U samo 11 slučajeva nasilja u porodici na području Tuzlanskog kantona, u 2020. godini, sudovi su nasilnike svojim rješenjem uputili na obavezan psihosocijalni tretman u Centar za mentalno zdravlje u Tuzli. Jedna je to od šest zaštitnih mjera, koje predviđa Zakon o zaštiti od nasilja u porodici Federacije BiH. Stručnjaci kažu da ova mjera zaslužuje mnogo više pažnje, jer u praksi daje dobre rezultate.

Za provođenje psihosocijalnog tretmana nadležni su centri za mentalno zdravlje, koji djeluju pri domovima zdravlja. Nažalost, do danas, neophodnu edukaciju za provođenje te mjere prošlo je samo četvero zaposlenih u Centru za mentalno zdravlje Doma zdravlja u Tuzli, tako da se ova mjera u Tuzlanskom kantonu i u 2020. godini provodila samo u ovom Centru.

“Tokom 2020. godine smo imali sa čitavog Kantona upućenih 11 slučajeva u naš Centar za mentalno zdravlje i prvi put se desilo da se svih 11 osoba javilo. Znači, nama se prijašnjih godina dešavalo da imamo ukupno 20, a da se od toga dvoje javi. Moram priznati da smo i prije ko se nama javi u velikom broju slučajeva, u preko 90-postotnom broju slučajeva, postizali pozitivan efekat. Znači, nasilje u porodici se više ne dešava” kaže dr. Zlatko Kalabić, šef Centra za mentalno zdravlje Doma zdravlja Tuzla.

Stručnjaci iz oblasti mentalnog zdravlja ističu da značajnu ulogu za pojavu porodičnog nasilja predstavlja činjenica da se brojni oblici tog nasilja u našem društvu još uvijek tetiraju kao prihvatljive pojave. Ova zaštitna mjera upravo ima za cilj preoblikovanje takvih stavova.

“Istraživanja koja su rađena u svijetu, a i mi iz svog iskustva možemo reći jako se dobri efekti postižu. Ima ljudi koji nisu znali, a mi i kulturološki imamo ljudi koji misle da se žena može udariti, da nije ništa da se njoj šamar opali … Međutim, mi njih ovdje naučimo da to nije društveno prihvatljivo i onda velika većina njih uvidi da to nije način rješavanja problema” kaže dr. Kalabić.

U slučajevima porodičnog nasilja primarni cilj je zaštititi žrtvu. No, izuzetno je važan i tretman osobe koja vrši nasilje, kažu u Udruženju Vive žene, jer samo se tako problem nasilja u porodici može kvalitetno rješavati. Jedan je to i od ciljeva kampanje “Prevencija i sprečavanje porodičnog nasilja” koju ovo Udruženje realizuje, u saradnji s Ministarstvom unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, kao dio regionalnog programa “Sprečavanje nasilja nad ženama – sporovođenje normi, mijenjanje stavova” koji finansira Evropska unija, a provodi organizacija UN women.

“Kad govorimo o nasilju stalno govorimo da je nasilje korištenje moći nad drugima. Ja se nikada ne bih složila s time. Ja mislim da osobe koje rade nasilje, koje sprovode, one ustvari nemaju moć. One nemaju nikakvu moć i iz te svoje nemoći, da na nivou kontrole ponašanja i svega nađu načina da komuniciraju sa osobom nad kojom vrše nasilje, a oni iz te svoje slabosti koriste snagu ustvari, da bi dokazali svoju moć, koju apsolutno nemaju” ističe Jasna Zečević direktorica U.G. “Vive žene” Tuzla.

“Nama u BiH za sve treba vremena, pa treba vremena i da se ovo shvati, ali kažem vam rješenje je da se nađe, kao što smo mi u našem Centru za mentalno zdravlje našli ljude koji to hoće da rade, koji žele da rade i mi to veoma uspješno radimo. Moram reći da je dobra saradnja i sa Centrom za socijalni rad i sa policijom, pa čak i sa sudom jer već sad vi imate sudije koje su osjetljive na to, koji hoće da to rade, ali to se mora još podići na veći nivo da bi funkcionisalo kako treba” zaključuje dr.Kalabić.

I u Centru za mentalno zdravlje u Tuzli i u Udruženju Vive žene se nadaju izmjeni Zakona o zaštiti od nasilja u porodici Federacije Bosne i Hercegovine kojom bi se proširio krug institucija i pojedinaca koji mogu provoditi mjeru psihosocijalnog tretmana. Vrlo kvalitetne edukacije za to već je prošao značajan broj stručnjaka.