Psihosocijalni tretman – važna zaštitna mjera u slučajevima porodičnog nasilja

Vrijeme pandemije, uzrokovano koronavirusom, donijelo je, nažalost, povećanje broja slučajeva porodičnog nasilja i u Tuzlanskom kantonu. Svjedoče tome i podaci iz Sigurne kuće, koja djeluje u okviru Udruženja „Vive žene“ u Tuzli, a u kojoj je trenutno smješteno 6 žrtava porodičnog nasilja – 5 žena i jedno dijete. Rast broja slučajeva porodičnog nasilja posebno se bilježi od maja ove godine. Stručnjaci uzroke vide u povećanju ljutnje i agresivnost, koje, između ostalog, izazivaju strah za egzistenciju, povećane obaveze prema porodici te gubitak posla. Sve to ukazuje i na potrebu da se psihosocijalni tretman, kao jedna od zaštinih mjera koje predviđa Zakon o zaštiti od nasilja u porodici češće koristi nego do sada.

„Ta mjera prebacuje fokus sa žrtve na počinioca, u smislu da on preuzme odgovornost za svoje ponašanje, da se uključi i da radi na otklanjanju tih uzroka svog nasilnog ponašanja.To je tretman koji traje određeno vrijeme. Otprilike nekih 16 susreta, koji bi trebao da smanji i eliminiše nasilje, da oni steknu uvid u svoje nasilno ponašanje, da promijene uvjerenja koja stoje u srži njihovog ponašanja koje je nasilno“ ističe Elmir Ibralić psihoterapeut u Udruženju “Vive žene” u Tuzli.

Direktorica ovog Udruženja Jasna Zečević smatra da bi uz svaku drugu zaštitnu mjeru trebalo izricati i obavezni psihosocijalni tretman.

„Živimo u društvu u kojem svjedočimo ratnim traumama i siromaštvu, evo doživjeli smo i pandemiju. Psihosocijalni tretman je jedna mogućnost da osobe koje imaju problem sa agresijom da ih ne zovemo nasilnici, nego osobe koje imaju problema sa agresijom. Ispoljavaju je na način da zlostavljaju nekog. Kroz taj psihosocijalni tretman može doći do promjene. Dakle, ljudima se može pomoći da ne budu počinitelji nasilja“ ističe direktorica Zečević.

Stručnjaci se slažu da psihosocijalni tretman ne može imati potpuni efekta kod onih koji su npr. ovisnici ili su općenito u društvu prepoznati kao nasilnici. No, u velikom broju slučajeva, ovaj tretman može spriječiti ponavljanje porodičnog nasilja.

„U većini slučajeva koje sam ja imao, zaista, oni koji se obrate dobrovoljno, rezultati su jako dobri. U smislu da, ili prekinu tu bračnu zajednicu, da shvate da ne mogu da žive više s takvom osobom, odluče da neće biti nasilni, ali recimo prekinu taj odnos. Kod drugih oni osvijeste, steknu uvid u svoju agresiju i ponašanje, shvate koji su to uzroci i jednostavno, oni promijene svoje ponašanje, kroz usvajanje nekih novih socijalnih vještina i kroz usvjanje nekih novih uvjerenja, koja su fleksibilna, logičnija, koja im pomažu da se bolje nose sa partnerom, partnerico“ kaže Ibralić.

Nažalost, psihosocijalni tretman kao zaština mjera u dosadašnjoj je praksi rjeđe izricana mjera u odnosu na npr. mjeru udaljenja nasilnika iz stana, kuće ili nekog drugog stambenog prostora. U policiji, koja sudu predlaže izricanje zaštitnih mjera, smatraju da je jedan od razloga zakonski rok predviđen za dostavljanje prijedloga i da u tom dijelu Zakon o zaštiti od nasilja u porodici treba mijenjati.

„Tamo stoji da je Policijska stanica dužna u roku od 12 sati predložiti izricanje zaštitnih mjera po saznanju. U tom pogledu bi trebalo da tu stoji možda „u što kraćem vremenskom periodu“ ili da se taj vremenski period produži na duže vrijeme. Jer, zaista je nemoguće u datim momentima ili u datim prijavama za 12 sati sve pripremiti i realizovati“ kaže Emira Hotović, mlađa inspektorica u Policijskoj stanici Kladanj, koja ima dugogodišnje iskustvo u radu na slučajevima porodičnog nasilja.

Svrha zaštitnih mjera je osiguravanje nužne zaštite zdravlja i sigurnosti osoba izloženih nasilju, sprečavanje nasilja u porodici, ali i poduzimanje efikasnih mjera preodgoja i liječenja nasilnih osoba. Upravo tu se obavezan psihosocijalni tretman nameće kao nezaobilazna mjera. Jedan je to i od ciljeva kampanje koju provodi Udruženje Vive žene u saradnji s Ministarstvom unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona kao dio regionalnog programa “Sprečavanje nasilja nad ženama – sprovođenje normi, mijenjanje stavova” koji finansira Evropska unija, a provodi organizacija UN women.