Potpisivanje Daytonskog sporazuma prije 30 godina značilo je prestanak rata. Ujedno je značio i promjenu kad je riječ o unutarnjem uređenju, a promjena je uz sve ostale osjetila i oblast kulture. Institucije kulture Bosne i Hercegovine tada su se našle u pravnom vakumu koji traje i nakon 30 godina.
Direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH Šejla Šehabović u izjavi za Fenu kaže da su 30 godina nakon Dejtona institucije kulture od važnosti za Bosnu i Hercegovinu i dalje u pravnom limbu, bez stalnog izvora financiranja i bez naznaka da će se pravno bolje urediti njihovo postojanje.
Šehabović je istakla da Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH u ovom trenutku svojim uposlenicima duguje pet mjesečnih plaća. Jedini izvor u našoj zemlji koji se obavezao na sufinansiranje “hladnog pogona” muzeja je Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo. Međutim, kako ona navodi, polovinu sredstava za ovu godinu Kanton nije u mogućnosti isplatiti zbog nedostatka sredstava.
– Niti jedan drugi nivo vlasti u Bosni i Hercegovini ne dozvoljava, u uvjetima javnih poziva, da u bilo kojem obimu u projektima radnicima koje oni financiraju isplatimo plaću. Dakle, kada bismo po javnim pozivima osvojili, kao što i osvajamo svake godine, čak i mnogo veća financijska sredstva nego što je to sada slučaj, mi iz njih ne smijemo isplatiti svoje radnike. Dakle, činjenica da je Kanton Sarajevo u ovom trenutku u nedostatku sredstava sada strašno otežava poslovanje. Da u našem muzeju ne radi nekoliko ljudi koji svoju egzistenciju i mir žrtvuju za buduće generacije davno bismo zatvorili muzej. Najviše žalim što je naša produkcija sjajna, što je muzej pun, što je veliko interesovanje javnosti i što kod nas uče i rade generacije studenata-volontera – i što sve to nikako ne doprinosi tome da dobijemo mrvu sigurnost u to da ćemo biti u stanju da opstanemo u narednoj godini – kazala je za Fenu direktorica Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine Šejla Šehabović.
