Šta je voda dala nama, a šta mi dajemo vodi?

Na šta vas asocira riječ voda? Na tečnost koju svakodnevno pijete, na rijeke ili jezera koja posjećujete, na nešto čisto, od životnog značaja ili pak na nešto što je u mnogim zemljama nepristupačno i daleko? Na dan 22. mart kada se obilježava Svjetski dan voda, mnogi naučnici, doktori, ali i obični građani ukazali su na značaj vode u svakodnevnom životu. Iako je u Bosni i Hercegovini ima u izobilju, čiste, izvorske, nezagađene, mnoga mjesta u našoj državi imaju probleme sa vodosnabdijevanjem.

Piše: Selma Begić

Rasim Velić, iz Gornje Koprivne u Cazinu je, recimo, godinama vodu nosio sa 200 metara udaljenog izvora, i to uzbrdo. Kada je napokon dobio priključak na vodovodnu mrežu, imao je samo jednu česmu u podrumu ruševne stare kuće od ćerpića. Nedavno je, zahvaljujući solidarnosti komšija i Mjesne zajednice, uselio u novi dom, u kojem po prvi put ima vodu u kupatilu i kuhinji.

Rasim Velić, 80-godišnji starac sam nosio vodu 200 metara do kuće

“Razlika? Uh, nebo i zemlja! Kako nije razlika, brate moj. Kad god hoćeš, otvoriš, opereš, sve je lakše”, odgovara on na pitanje kako je živjeti s priključkom na vodovodnu mrežu.

Rasim je samo jedan od mnogih koji nemaju obezbijeđenu pitku vodu. Zadovoljavajućim javnim vodosnabdijevanjem pokriveno je 58 posto stanovništva BiH. Vodovodni sistemi su stari i neredovno održavani, što dovodi do gubitaka vode, kvarova, nestašica, prekomjerne eksploatacije vodnih resursa i visokih troškova distribucije.

Prema podacima u ovom trenutku 1,1 milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi, a čak 2,4 milijarde ljudi na svijetu živi bez osnovnih sanitarnih uslova u svojim domovima, što znatno utiče na njihovo zdravlje, ali i na obrazovanje i svakodnevni život. U izvještaju WHO-a se navodi da svake godine 502.000 ljudi umre od dijareje uzrokovane lošim sanitarnim uslovima i korištenjem zagađene vode. Pretpostavlja se da će 2025. godine više od pola ljudi na svijetu živjeti na područjima na kojima je pristup vodi ograničen.

A šta najmlađi kažu o vodi, poslušajte u nastavku:

Ekolozi u našoj zemlji već godinama upozoravaju na loše stanje u kojem se nalaze bh. rijeke. Oliver Arapović, predsjednik Udruženja “Majski cvijet” iz Mostara i lider građanskog pokreta koji je posljednjih godina uspio zaustaviti gradnju dvije mini hidroelektrane na zaštićenim lokacijama, kaže da ako se građani, a posebno vlasti na ovaj način nastave ponašati prema rijekama, u periodu od dvadeset do pedeset godina, one će potpuno biti uništene, a mi ćemo ostati bez pitke vode.

Oliver Arapović : Ako se nastavi ovako za dvadeset do pedeset godina ostat ćemo bez pitke vode

Podaci su porazni, a sve veći manjak pitke vode je egzistencijalni problem čovječanstva. Rješenja postoje, ali naša vlast trenutno zatvara oči na ova dešavanja, dok je 80-godišnji Rasim sa početka priče godinama donosio sam vodu u 21. stoljeću.

Advertisements

RTVTK / Selma Begić