Decenijama su se u krugu nekadašnjeg hemijskog kompleksa HAK, u industrijskoj zoni Tuzle, nalazile opasne industrijske materije, među kojima su kruks i živa. Nepropisno odlaganje otpada, korozija buradi i mogućnost prodiranja štetnih materija u tlo i vodu predstavljali su dugogodišnji ekološki problem za Tuzlu. Iako je proces sanacije pokrenut, trajno zbrinjavanje preostalih količina otpada zahtijeva značajna finansijska sredstva, stručnost i koordinaciju nadležnih institucija.

Prema procjenama stručnjaka i ranijim istraživanjima, na lokaciji HAK-a prvobitno se nalazilo između 1.370 i 1.750 tona kruksa. Riječ je o opasnom industrijskom otpadu koji zahtijeva poseban tretman zbog svoje toksičnosti i prisustva potencijalno štetnih hemijskih spojeva. Dodatni problem predstavlja živa, teški metal koji se koristio u procesu proizvodnje u nekadašnjem pogonu elektrolize.

Problem opasnog otpada na području bivšeg HAK-a prisutan je više od četiri decenije. Tokom tog perioda rađena su pojedina istraživanja i pokušaji sanacije, ali su nedostatak preciznih podataka o sastavu otpada, složenost postupaka i visoki troškovi otežavali njegovo trajno uklanjanje.

Jedan od ranijih pokušaja sanacije realizovan je 2010. godine, kada je izvršena neutralizacija približno 900 tona otpada. Međutim, naknadna istraživanja ukazala su na ograničenja takvog pristupa, između ostalog zbog različitog hemijskog sastava materijala koji je odlagan na ovoj lokaciji.

-Kada se taj Kruks nepropisno odlagao, uz njega su se deponovali i drugi klorirani ugljev vodonici. Kada biste vi htjeli da radite neutralizaciju, faktički svaku bačvu da otvorite, vi biste trebali provjeriti sastav svake bačve, te da komponente koje koristite za neutralizaciju prilagođavate. To bio bio jako težak proces. To je jedna stvar. Druga stvar, svaki put kada otvorite deponiju kao što je to bilo 2021. godine kada sam kao ministar to naložio timu iz IGMG-a, mi smo ustanovili granice deponije, ustanovili smo dubine, ustanovili smo orijentacione količine. Zašto orijentacione? Pa zato što burad nisu bila jedno pored drugog, zato što je bilo dosta Kruksa rasutog da tako kažem u rinfuziji i onda smo rekli da je to između nekih 1370 i 1750 tona, pojašnjava prof. dr. Zvjezdan Karadžin, profesor Rudarsko-geološko-građevinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Značajniji pomak ostvaren je nakon što su za potrebe sanacije osigurana dva miliona konvertibilnih maraka iz budžeta Federacije Bosne i Hercegovine za 2023. i 2024. godinu. Sredstva su prenesena na budžet Tuzlanskog kantona, koji je preuzeo realizaciju aktivnosti i pripremu postupaka javnih nabavki.

-Možemo reći da smo mi napravili jedan pomak prije tri godine, gdje smo, na inicijativu zastupnika u Parlamentu Federacije, amandmanima, u Budžetu Federacije osigurali 2 miliona konvertibilnih maraka za potrebe Tuzlanskog kantona. Načinjen je ozbiljan iskorak i u pogledu poznavanja materije, potpisani su ugovori, i ta sredstva su prebačena na Budžet kantona. Time  je Tuzlanski kanton preuzeo i obavezu, našli smo se pred novim izazovom. Mi smo u tom postupku prije svega odredili stručnog konsultanta. Naime, sklopili smo ugovor sa konsultantskom kućom, koja je imala određena iskustva, da bude naša tehnička podrška prilikom izrade tenderske dokumentacije, u smislu da se definiše šta je potrebno od aktivnosti ugraditi u javnu nabavku, do onih klasičnih tehničkih specifikacija koje određeni ponuđač mora ispunjavati prilikom javljanja na našu javnu nabavku, naglašava Anela Ajšić, ministrica prostornoig uređenja i zaštite okolice TK.

U prvoj fazi izdvojeno je i izmješteno 310 tona kruksa iz glavne lokacije, a opasni materijal i kontaminirano tlo smješteni su u posebno pripremljene, vodonepropusne kasete s izolacijskom geomembranom. Formirane su tri odvojene cjeline kako bi se razdvojili različiti slojevi kontaminiranog materijala i spriječilo dalje širenje zagađenja.

Ovim postupkom nije okončano uklanjanje otpada, ali je napravljen važan korak u njegovom sigurnijem privremenom skladištenju i kontroli uticaja na okoliš.

Kruks je specifičan industrijski otpad čiji tretman zahtijeva detaljnu analizu sastava i odabir odgovarajuće tehnologije. Zbog prisustva hloriranih spojeva, njegovo nekontrolisano spaljivanje može dovesti do dodatnih rizika. Termička obrada zahtijeva specijalizirana postrojenja i strogo kontrolisane uslove, kakvi nisu dostupni u Bosni i Hercegovini za ovu vrstu otpada.

Dodatni problem predstavlja činjenica da država nema odgovarajuće kapacitete za konačno zbrinjavanje svih kategorija ovakvog opasnog otpada. Laboratorijske analize zato su bile ključne za utvrđivanje njegove klasifikacije i izbora metode obrade.

Rezultati su pokazali da se preostali otpad mora zbrinuti izvan granica Bosne i Hercegovine, u postrojenjima koja ispunjavaju propisane uslove za tretman opasnih materija. Takav postupak podrazumijeva složene administrativne procedure, međunarodni transport i visoke troškove.

Prema procjenama iznesenim tokom predstavljanja dosadašnjih aktivnosti, za odvoz i zbrinjavanje preostalog otpada iz privremenih kaseta potrebno je više od deset miliona konvertibilnih maraka.

Tuzlanski kanton je u budžetu za 2025. godinu planirao 500.000 KM za nastavak aktivnosti, uz očekivanje finansijskog učešća Federacije BiH. Kako realizacija nije pokrenuta u planiranom obimu, sredstva su ponovo planirana za 2026. godinu, a razgovori o zajedničkom finansiranju i nastavku projekta nastavljeni su s nadležnim federalnim institucijama.

Za razliku od kruksa, problem žive vezan je za prostor nekadašnjeg pogona elektrolize, u kojem su se koristile živine ćelije. Riječ je o lokaciji površine približno 3.000 kvadratnih metara, gdje je potrebno utvrditi obim i dubinu kontaminacije, kao i eventualni uticaj na podzemne vode.

Živa može imati štetne posljedice po ljudsko zdravlje, posebno na nervni sistem i bubrege. Rizik zavisi od hemijskog oblika žive, koncentracije, načina unosa u organizam i trajanja izloženosti. Zbog toga je važno razlikovati samo prisustvo ovog metala u okolišu od stvarne izloženosti i mogućih zdravstvenih posljedica.

U okviru dosadašnjih aktivnosti provedene su analize sadržaja žive u vodi, tlu i građevinskom materijalu. Izrađen je i plan zaštite okoliša za uklanjanje i sanaciju kontaminiranog prostora, uz razmatranje različitih tehnologija koje se koriste u svijetu.

Sanacija prostora bivšeg HAK-a važna je ne samo zbog uklanjanja postojećeg otpada nego i zbog sprečavanja budućih rizika za zdravlje stanovništva i okoliš. Sigurno zbrinjavanje opasnih materija omogućilo bi da se ovaj prostor dugoročno učini sigurnijim za druge namjene.

Nakon decenija tokom kojih problem nije bio sistemski riješen, prvi koraci su napravljeni, ali posao još nije završen.

Cilj je da se opasni otpad trajno ukloni iz Tuzle, uz primjenu sigurnih i zakonski propisanih postupaka. To je ulaganje u zaštitu okoliša, zdravlje sadašnjih i budućih generacija te vraćanje povjerenja građana u institucije koje su odgovorne za rješavanje jednog od najdugotrajnijih ekoloških problema Tuzlanskog kantona.