Vozački ispit osoba sa invaliditetom

Konvencija o pravima osoba s invaliditetom sve države potpisnice obvezuje da preduzmu odgovarajuće mjere kako bi osobama sa invaliditetom omogućile da žive samostalno, te da u potpunosti učestvuju u svim aspektima života. S tim u vezi osobama s invaliditetom potreban je automobil i mobilnost, Ipak, neki od njih ne mogu položiti vozački ispit jer u njihovom mjestu stanovanja ili gradu ne postoji autoškola koja ima njima prilagođen automobil. 

Mobilnost je jedno od osnovnih ljudskih prava koje osobama s invaliditetom omogućava aktivno uključivanje u sva područja javnog i privatnog života. Ovo pravo uskraćeno im je ili otežano iz razloga što u svojoj sredini nemaju autoškolu koja pruža obuku za osobe s invaliditetom, ili su razlozi finansijske prirode, jer i sam odlazak u neki drugi grad gdje je moguće slušati i teoriju i voziti u konačnici je skuplji.

U tom slučaju uvijek ih neko mora voziti i prosto zavise od pomoći druge osobe. A kada ste osoba s invaliditetom automobil je više od prevoznog sredstva. Pruža mogućnost mobilnosti, skraćuje vrijeme kretanja, ali i pruža samostalnost.

Iako zakonski nema posebnih prepreka, osobe s invaliditetom nailaze na velike poteškoće prilikom polaganja vozačkog ispita, a u Bosni i Hercegovini postoji samo nekoliko autoškola koje im pružaju ovu mogućnost.

Razlog zbog kojeg je manji broj takvih autoškola jeste što automobili za osobe s invaliditetom koje žele polagati vozački ispit moraju imati prilagođene gornje ili donje komande.

Osobe s invaliditetom mogu se osposobljavati iz upravljanja motornim vozilom na vlastitom ili iznajmljenom vozilu, pod uvjetom da za vrijeme osposobljavanja koriste potrebna pomagala, odnosno da se osposobljavaju na motornom vozilu s automatskim mjenjačem ili na vozilu koje je specijalno prilagođeno njegovim tjelesnim nedostacima utvrđenim uvjerenjem o ljekarskoj sposobnosti, navodi se u Pravilniku o načinu i uvjetima organiziranja ispita za vozača motornih vozila.

Polaganje vozačkog ispita za osobe s invaliditetom nije posebno regulirano zakonom niti podzakonskim aktima iz ove oblasti.

U Pravilniku o načinu i uvjetima organiziranja ispita za vozača motornih vozila spominju se osobe s invaliditetom, odnosno vozilo na kojem mogu polagati, pa je tako propisano da osobe s invaliditetom mogu polagati vozački ispit na vlastitom ili unajmljenom vozilu koje je specijalno prilagođeno njihovim tjelesnim nedostacima, uz uslov da za vrijeme polaganja koriste potrebna pomagala kao što su: naočale, proteze i slično. Vozilo također, treba biti opremljeno automatskim mjenjačem, a kada je riječ o pravilima polaganja ispita, ona su jednaka za sve kandidate tako da se i osobe s invaliditetom jednako tretiraju i polažu vozački ispit pod jednakim uslovima.

Kako bi se osobama s invaliditetom omogućilo obučavanje i upravljanje automobilom potrebno je prilagoditi sam automobil određenim asortimanom, koji je toj osobi potreban.

Dodatni asortiman za osobe s tjelesnim oštećenjima uključuje:

– uređaj za ručno upravljanje papučicom kočnice i gasa;

– dodatna papučica za upravljanje gasa lijevom nogom;

– električna spojka;

– dodatna poluga za brisače i mjenjač;

– dodatna poluga za pokazivače smjera;

– dodatno pomicanje sjedišta prema natrag;

– povišenje sjedećeg dijela sjedala;

– bočni produžetak sjedala za lakši ulazak i izlazak;

– rampe za ukrcaj osoba u invalidskim kolicima;

– bočne stepenice za ulaz u vozilo.

Mnogi vlasnici autoškola smatraju da to nije isplativa investicija.

Imajući u vidu da je tokom ranijeg sprovođenja polaganja vozačkih ispita evidentiran problem osposobljavanja i polaganja vozačkih ispita za lica sa invaliditetom, a koji se ogledao u tome da postoje različite vrste invaliditeta i da je za svaku vrstu invaliditeta neophodno prilagođavanje vozila koje odgovara određenoj vrsti invaliditeta, za autoškole koje posluju na tržišnim principima nije bilo isplativo da opremaju vozila koja bi bila specijalizovana za obuku lica sa invaliditetom.

Osobe sa invaliditetom mogu pristupiti procesu osposobljavanja za vozačku B kategorije, a pored kopije lične karte, CIPS-a i ljekarskog uvjerenja na kojem treba biti naznačeno da osoba ima određenu fizičku invalidnost, potrebno je i Rješenje o invaliditetu kandidata.

Ne postoje nikakve olakšice po pitanju polaganja vozačkog ispita, plaća se puna cijena polaganja i potrebno je imati ljekarsko uvjerenje.

Znak (ne)pristupačnosti

Pravilnik o obilježavanju vozila kojim upravlja osoba s invaliditetom ili kojim se prevozi osoba s invaliditetom, objavljen i stupio je na snagu 2017. godine. Ovim Pravilnikom na području Bosne i Hercegovine regulisan je način i postupak obilježavanja vozila kojim upravlja osoba s invaliditetom ili kojim se prevozi osoba s invaliditetom, uvjeti dobijanja znaka kojim se obilježavaju ova vozila, njegov izgled, način postavljanja i korištenja, period važenja, te način obilježavanja parkirališnog mjesta za ova vozila.

Znak pristupačnosti izdaje Ministarstva unutarnjih poslova, a svi  znakovi pristupačnsti koji nisu izdati od strane organa u Bosni i Hercegovini i koji nemaju izgled i sadržaj koji je tačno propisan, nemaju vjerodostojnost za upotrebu, kako na području Bosne i Hercegovine tako i u inozemstvu. Znak pristupačnosti je međunarodni znak kojim se obilježava vozilo kojim upravlja osoba sa oštećenim ekstremitetima ili kojim se prevozi osoba sa invaliditetom 100% ili kojim se prevoze članovi udruženja.

Bez tačno propisane naljepnice koju moraju imati na svom automobilu, a koju mogu dobiti tek nakon posebne administrativne procedure dokazivanja invaliditeta, osobe s invaliditetom su dovodene u situaciju da plaćaju kazne za nepropisno parkiranje.

Osobe sa invaliditetom u BiH se suočavaju sa brojnim poteškoćama u ostvarivanju svojih prava.

akta.ba /RTVTK