Za genocid u Srebrenici osuđeno oko 50 zločinaca

0
42

Novinar  i pjesnik  iz Srebrenice Nihad Nino Ćatić pratio je ratna dešavanja. Upozoravao je na najcrnji scenarij.  U posljednjem izvještaju 10. jula 1995.g. rekao je da se Srebrenica pretvara u najveću klaonicu i da se boji da za ljude nema spasa.  Uputio je apel domaćoj i međunarodnoj javnosti da spriječe genocid.  Nakon toga uputio se prema Tuzli sa hiljadama Podrinjaca. Nije uspio. Imao je 26 godina kada je ubijen.  U nekoliko dana pripadnici srpske vojske i policije RS ubili su više od 8 000 muškaraca,žena i djece samo zato što su Bošnjaci. Nisu svi odmah ubijeni na mjestima gdje su se predali nego  su ih odvozili na sabirna mjesta poput:Pilice,  hangara u Bratuncu,  Kasabi, Karakaju, Konjević Polju, Kravici, Vlasenici…  Između 13 i 16 jula su vršili masovne egzekucije. Krvava su bila i polja  duž puta Bratunac-Milići.                                                                                               Preživjeli svjedoče o nezamislivim scenama divljaštva i mučenja, tjeranju da sami sebi kopaju grobove, zatrpavanju živih ljudi u jamama, ubijanju djece naočigled majki. Čak su djeda natjerali da pojede džigericu sopstvenog unuka. Međunarodni sud za bivšu Jugoslaviju podigao je krajem 1995. g. zajedničku optužnicu protiv bivšeg predsjednika RS  Radovana Karadžića i zapovjednika srpskih snaga u BiH Ratka Mladića,  zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Dokazano je da se sve događalo pod njihovom komandom i da je pokolj bio brižljivo planiran, a autobusi, mjesta egzekucija i grobnice unaprijed pripremljeni. Dobili su doživotne zatvorske kazne, kao i  načelnik za bezbjednost Glavnog štaba Vojske RS    Ljubiša Beara,   pomoćnik komandanta za obavještajno-sigurnosne poslove Glavnog štaba Vojske RS,  načelnik sigurnosti Drinskog korpusa Vojske RS Vujadin Popović.  Slobodan Milošević nije dočekao kraj suđenja.             Među osuđenicima su:  bivši general Vojske RS Radislav Krstić, ratni načelnik sigurnosti Zvorničke brigade Vojske RS Drago Nikolić i ratni načelnik sigurnosti Bratunačke brigade Vojske RS Momir Nikolić, ratni načelnik za sigurnost Zvorničke brigade VRS Milorad Trbić.     Dražen Erdemović bio je prvi koji je priznao krivicu za strijeljanje gotovo 1000 zarobljenih muškaraca i dječaka na ekonomiji Branjevo, u blizini sela Pilica kod Zvornika. Kako kaže, ubijali su do iznemoglosti i to činili na smjene. Erdemović je 1996. g. osuđen na 5 godina zatvora.  Bio je jedan od ključnih svjedoka koji su doprinjeli osudi Mladića pred Haškim Tribunalom.  Zbog egzekucija u Branjevu uhapšeno je još nekoliko pripadnika 10. Diverzantskog odreda Vojske RS.                                                                                    Do sada je osuđeno oko 50 zločinaca.                                                                             Na spisku učesnika u genocidu u Srebrenici ima još 810 imena.                                         Prvo obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici organizovano je 1997 g u mjestu Ravne kod „Kladnja“ gdje je klanjana dženaza za sve žrtve. Naredne godine žene iz Podrinja okupljene u Tuzli tražile su krivce za genocid. Godine 1999 godišnjica genocida je obilježena ispred  nekadašnje Fabrike akumulatora u Potočarima u kojoj su Srebreničani bili zatočeni, a muškarci odvajani od žena i odvođeni na strijeljanje.                           Memorijalni centar Srebrenica Potočari otvoren je 2003. godine. Te godine su bile tri kolektivne dženaze. Od 2004. ukopi se obavljaju na dan obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici 11. jula. Do sada su u Potočarima ukopane 6 652 žrtve. U skladu sa željama porodica dio žrtava je sahranjen u drugim mezarjima. Još se traga za oko 1200 srebreničana.