Zapis o Ismailovićima, književnicima Huseinu-Huski i Nevzeti

            Husein Huska Ismailović je rođen u Odžaku 1957. godine gdje je rođen i naš bosanskohercegovački pjesnik Musa Ćazim Ćatić. Školovao se u svom rodnom mjestu, studirao pravo u Zagrebu. Od 1992. Živi u Njemačkoj. Ljubav prema Musinom djelu ga je potakla da registruje Kulturno udruženje „Musa Ćazim Ćatić“ u Odžaku i u Münchenu koje vodi zajedno sa suprugom Nevzetom. Preko Udruženja zajedno sa istomišljenicima, članovima Udruženja, započinju sa aktivnostima, “vraćanje” duga našem velikom bosanskom pjesniku.

Nevzeta Ismailović – Omičević, rođena u Jakešu kod Modriče 1960. godine, pohađala modričku Gimnaziju, potom Visoku školu za zdravstvena zanimanja u Beogradu. Od 1992. godine je sa porodicom u Njemačkoj. Zaljubljenik u biranu književnost na Bosanskom jeziku, mnogo čita i ne propušta razgovore o literaturi, posebno večeri poezije, ma o kojoj i čijoj se literaturi radilo.

Dana 6. aprila 2014. godine, registrovali su Nevzeta i njen suprug Husein Huska Ismailović Kulturno udruženje „Musa Ćazim Ćatić“u Odžaku.

Cilj Kulturnog udruženja „Musa Ćazim Ćatić“ je doprinijeti kulturnoj aktivnosti u Bosni i Hercegovini, te dati prostor umjetnicima, posebno mladim, za njihovu afirmaciju i promociju najrazličitijih ideja, programa i aktivnosti iz oblasti kulture, zatim popularizirati pjesnički izražaj, te prvenstveno oživjeti lik i djelo velikog bosanskohercegovačkog pjesnika Muse Ćazima Ćatića, i tako ga sačuvati od zaborava.

Manifestacija „Ćatićevi dani kulture i stvaralaštva“je samo jedna od prepreka zaborava velikog pjesnika a održava se svake godine u Odžaku i Sarajevu u periodu izme|u 12. marta i 6. aprila.

Dio manifestacija je i pjesnička nagrada „Musa Ćazim Ćatić“ i ima za cilj njegovanje sjećanja na Ćatićev lik i djelo. Priznanja su se dodjeljivala svake godine najboljim domaćim pjesnicima, u svrhu podsticanja i bogaćenja savremene bosanskohercegovačke poezije.

Ovo je Udruženje preko učeničkog konkursa povezalo tešanjske i odžačke osnovne i srednje škole, te time utrlo put za buduću kulturnu suradnju i razmjenu između Odžaka i Tešnja, mjesta u kojem je rođen, odnosno preminuo Musa Ćazim Ćatić.

Zajedničkim zalaganjem Huseina i Nevzete, članova Udruženja i pjesnika koji podržavaju jednu ovakvu manifestaciju “Ćatićevi dani kulture i stva- ralaštva”, Kulturno udruženje “Musa Ćazim Ćatić” je dobilo zasluženo mjesto na bosanskohercegovačkoj kulturnoj sceni, a pjesme ispjevane u čast Ćatića vinule su se u vrh bosanskohercegovačke poezije, gdje im je i mjesto.

U Ćatićevu čast, a zahvaljujući pjesnicima koji su se odazvali na konkurse i svojim učešćem ih omogućili, svjetlo dana ugledalo je osam zbornika sa najboljim pjesmama.

Ovi Zbornici pjesama, u kojem se nalaze odabrane pjesme poslane na Konkurs Kulturnog udruženja “Musa Ćazim Ćatić” za najbolju neobjavljenu pjesmu, raspisanog još od 2014. godine, i koje su priredili Nevzeta i Husein Ismailović, okupio je pjesnike i njihovu poeziju na jedno mjesto, a njegova realizacija predstavlja podsjećanje na našeg velikog bo- sanskohercegovačkog pjesnika čije ime nosi ovo Udruženje i ova književna nagrada. Stranice ovih Zbornika mogu posvjedočiti da pjesnika i poezije itekako ima, na našu veliku sreću, i poslije Muse, ovog velikog pjesnika kojeg volimo nazvati – ”veliki međaš”. Dio manifestacija je i književna nagrada „Musa Ćazim Ćatić“ kategorija Bajramske priče. Uspješno su Ismailovići do sada realizovali osam konkursa i odštampali 8 knjiga sa najboljim bajramskim pričama i 1 knjigu sa najboljim bajramskim pjesmama. Sve priče o ovom blagdanu osvijetljene su spoznajom da je i ovaj blagdan čisto narodno veselje, gdje se u slozi i ljubavi bratski dijele sve ovozemaljske radosti sa rodbinom, komšijama i prijateljima ma koje god vjeroispovijesti bili.
Knjige koje se uspiju odšampati poklanjaju se najboljim učenicima na kraju školske godine. Ismailovići su 2015. godine osnovali „Deutsch – Bosnischer Kulturverein „Musa Ćazim Ćatić“ e.V.“ u Münchenu, i rade na projektu prevođenja odabranih Musinih pjesama na njemački jezik. Koordinaori su dopunske bosanske škole u Minhenu i rade na očuvanju bosanskog jezika, kulture, tradicije i običaja.
Književnici Ismailovići, Husein i Nevzeta, najradije pišu zajedno, kao Iljf i Petrov, a najčešće pišu o djeci i za djecu, onu književnost, koju je po svim parametrima, ustvari i najteže pisati – jer treba imati dušu kao i sama – djeca.

Autori su tri knjige priča iz rodnog kraja za male i velike, zbirke ratnih pisam i jedne slikovnice;

  • Revo – Bosanski Robin Hud;
  •  Bosanske bajke o Lejli i Mejremi;
  • Mladi fazani u plamenu ravnice;
  • Pisma iz daljine – zbirka autentičnih i od zaborava sačuvanih ratnih pisama;
  • i slikovnice Razigrani Lajko.

Autori su serije od tri slikovnice o Djedu Bajri, sinhronizovane na pet jezika:

  • Djed Bajro i bajramske radosti;
    • Djed Bajro i ramazanske radosti;
    • Djed Bajro i kurban bajramske radosti

Autori su romana „ORLOVI SA DOBOR KULE“ u akciji hvatanja nuklearne mafije.

            Sabrana djela M. Ć. Ćatića su pomno i s ljubavlju pripremili Nevzeta i Husein Huska Ismailović, dugogodišnji propagatori i zaljubljenici u neponovljivo djelo Muse Ćazima Ćatića, da bismo imali bolji uvid u Ćatićev bogati i plodonosni život.

Sabrana djela Muse Ćazima Ćatića su do sada najveći projekat, jedinstveni temeljiti poduhvat u izdavaštvu u Bosni povodom života i djela ovoga našega kulturnog poslenika, velikog čovjeka i najvećeg bohema, znalca pet jezika, kojeg je rodila i odnjihala Bosna i cijeli prostor od Istanbula do Budima, od Magriba do Mašrika.

U kompletu je i romansirana Ćatićeva biografija autora prof. Nurije Delića autora „Romana o Musi“ koji je roman sudbina ili roman sudbine, “izvezen” u osamdeset i dva poglavlja, na preko pet stotina stranica, sa predgovorom Huseina Huske i Nevzete Ismailović i pogovorom Kemala Ljevakovića.

Kada čitamo o tome da neko osam godina vodi neko udruženje, obično pomislimo da taj vjerovatno uživa u tome da to radi, vodi i uređuje, i, sigurno je da ima pravo. Ali kada malo zavirimo u efekte i dosege takvoga djelovanja i svakodnevnog bavljenja ovim poslom, što podrazumijeva ne samo vrijeme, novac, nego i duhovnu snagu da se u svemu tome ustraje: hiljade kontakata sa ljudima, hiljade sporazuma ili nesporazuma i sa ljudima koji su nam skloni, promišljanja: šta učiniti sada, koje korake pre- duzeti da ovo traje, da budemo uspješni, da budemo na nekom nivou, da se dopadnemo, a ne budemo na površini i banalni, sve to treba izdržati, sve to treba podnijeti, makar čovjeku i ne bilo potaman i drago sve ono što čujemo od živih ljudi koji očekuju, koji se nadaju, koji se raduju ili ne raduju sa odlukama žirija, koji na kraju krajeva imaju pravo na svoj stav, na svoje mišljenje i svoje ubjeđenje.

Eto, sve su to, do sada barem, izdržali Husein Huska Ismailović i Nevzeta Omičević Ismailović:

  • osam zbornika odabranih pjesama koje su pristizale na konkurs (naravno ne sve, nego samo probrane) kojih je opet bilo dovoljno za objavljivanje,

  • sedam uspješnih konkursa za Bajramske priče i pjesme, kada se na stotine ljudi pojavi pred vama iz cijele regije, Balkana i svijeta, i onih koji su poznati kao autori, i potpuno nepoznati, koji se tek otkrivaju kao talenti,

  • Trud i napor da se svijet, u ovom slučaju Njemačka, upozna sa našom kulturnom baštinom i poezijom klasika Muse Ćazima Ćatića,

  • Koordiniranje rada Bosanskih dopunskih škola u Njemačkoj, da nam se djeca, u njemačkome bonluku, ne zagube i doslovno izgube, eto, o tome su se (što nikako ne može stati u jednu veliku kulturnu torbu, ili brigu, ili želju) brinuli svih ovih šest godina poštovani Husein Huska Ismailović i Nevzeta Omičević Ismailović, književnici koji i svojim perom brigu brinu o djeci i podmlatku, o njihovom pravom putu, i koji su, usput, ta naša djeca – i najvažniji, pa se često upitamo – otkuda im tolika snaga da se uhvate u koštac sa toliko raznorodnih usmjerenja, sa toliko odgovornih zadataka, kada bi sve to, uz mnogo više sredstava, teško uspješno uradila jedna ustanova kao što je Akademija za nauku i umjetnost, jedno Ministarstvo kulture ili interesna skupina obrazovanih i interesno povezanih ljudi na nivou čak jedne države.

Zato, i u to ime, sve čestitke i pohvale čestitim ljudima Huseinu Huski Ismailoviću i Nevzeti Omičević Ismailović na dosadašnjem sveobuhvatnom zalaganju na polju kulture, na ljubavi prema zemlji i državi Bosni, na svemu onome što su do danas učinili da svoju domaju, svoj jezik bosanski i svoju kulturu smjeste tamo gdje ona odistinski i pripada – u europski krug zemalja i kultura, jer kultura jeste i po- najviše obilježava svakog čovjeka i svaki narod. Ali baš zato što su toliko učinili na ovome polju, mi s pravom, u narednom periodu, od njih očekujemo da na ovome polju istraju, i ako je ikako moguće, premaše sami sebe.

Huska, Nevzo, veliko Vam h v a l a na nesebičnosti i samoprijegoru, na odlučnosti i istrajnosti, na naporu da sve nas na neki način probudite i osoakolite – da samo kultura donosi istinski prosperitet i pojedincu i cijelome narodu bosanskome.

(Piše: Prof. Nurija Delić)

Pročitajte...