“Hanibal” je televizijska adaptacija romana Thomasa Harrisa, prema kojem je nastao i film “Kad jaganjci utihnu”. Serija se fokusira na odnos između FBI-jevog specijalnog agenta i forenzičkog psihijatra, koji mu postaje najlukaviji neprijatelj.
Glavna zvijezda Hannibala je Hugh Dancy (The Big C, King Arthur, Black Hawk Down) u ulozi Willa Grahama, brilijantnog, empatičnog FBI profilera koji je u stanju mentalno pronaći uvrnute misli i metode najtraženijih serijskih ubojica.
Njegov šef Jack Crawford (Laurence H. Fishburne III, The Matrix, Contagion, CSI), koji je zauzdao Willovu opasnu sposobnost da čita misli, prepoznaje njegovu potrebu za psihijatrijskom pomoći nakon posebno uznemirujućeg slučaja.
Kao rezultat, Will se nađe pod skrbi vrlo cijenjenog psihijatra dr. Hannibala Lectera (Mads Mikkelsen, Casino Royale, The Hunt, A Royal Affair). Will to ne zna, ali postoji razlog zašto dr. Lecter ima posebno uvid u ove grozne kriminalne slučajeve i psihopate koji ih počine.
Ono što slijedi je psihološka igra postavljena protiv suočenih svijetova dobra i zla gdje je linija nejasna, elegancija izaziva horor i ništa nije kako se čini.
Priča ide ovako.
FBI istražuje otmicu osam djevojaka u Minesoti. Vođa tima Džek Kraford (Laurence Fishburne) u pomoć zove Vil Grejema (Hugh Dancy), izuzetnog profajlera koji predaje na FBI Akademiji. Grejem ima sposobnost duboke empatije, tj. mogućnost da se poistovjeti sa ubicom i na taj način u glavi napravi rekonstrukciju zločina koji se desio. Međutim, ta sposobnost ima i drugu stranu medalje. Svaki put kada uradi tako nešto, Vil gubi i dio sebe, što dovodi do određenih psihičkih i fizičkih posledica.
Kako bi Vila držao na pravom putu, Kraford angažuje poznatog psihijatra dr. Hanibal Lektora (Mads Mikkelsen), da radi sa njima, a prvenstveno da pazi na Vila koji treba da ga redovno posećuje na terapijama. Pored njih u timu je i dr Alana Blum (Caroline Dhavernas), Vilova prijateljica, ali i školska drugarica Hanibala Lektora. Slučaj dobija iznenadni obrt kada Vil shvati da se pored serijskog otmičara i ubice, nazvanog Česapik Riper, pojavio još jedan koji ga kopira. Tim uspeva da uhvati ovog drugog, ali to će dovesti do ozbiljnih posledica po njih, a prvenstveno Vila. Dok Česapik Riper slučaj ostaje otvoren, tim rješava druge bizarne slučajeve, a Vil sve više tone u mrak, ali tama će mu otvoriti i nove vidike i dovesti do zastrašujećeg otkrića.
Ovaj Hičkokov princip neizvjesnosti i napetosti, po rječima kreatora serije, je bio vodilja za samu seriju i ona je baš takva. Svi mi znamo, bar velika većina, ko je Hanibal, super inteligentni psihopata, kanibal, lišen bilo kakve empatije i sažaljenja prema žrtvama. Međutim, iako sve to znamo, u seriji je to prilično zamaskirano, i polako se otkriva, ostavljajući nas da brojimo otkucaje bombe i znojimo se kada će ista eksplodirati.
Serija je psiho triler/horor i jedna od najboljih ikada u tom žanru. Svi djelovi serije od tehničkih, pa do glumačke ekipe su u službi žanra, tj. opšte atmosfere koja će vam tokom čitavog trajanja stvarati nelagodu, gađenje, šok, nevjericu. Drži vas napetim i, jedno je sigurno, ne možete je gledati mirno zavaljeni u fotelju, već ćete pre cupkati, pa i koji put skočiti zbog onoga što vam se servira. Upravo ta atmosfera, rezultat savršeno urađenih djelova koji je čine, je glavni adut ove serije i vodilja njenog uspjeha.
Odličan scenario donosi nam krajnje zanimljivu, intrigantnu i potpuno nepredvidljivu priču koja se zasniva na likovima iz romana Red Dragon, ali scenaristi su se odlučili da od toga naprave originalan sadržaj i odstupe od romana što je i veliki pogodak. Priča je mračna i mučna, sa dosta nasilja i uznemirujućih scena koje su nam direktno, bez uljepšavanja, servirane. Kroz priču upoznajemo glavne aktere kojima je svakom ponaosob posvećeno dosta pažnje, a time je i sama priča dobila na dubini i kvalitetu. Dok gledamo njihovu interakciju, zalazimo u najmračnije djelove ljudskog uma i nalazimo otkrića za koja mislimo da nisu deo naše ljudske prirode.
Tako u jednom momentu vidimo da ima jedna granica u ljudskom umu, gdje ljudskost prestaje, a počinje i otkriva se životinjska, predatorska priroda čovjeka. U tom svjetu, baš kao i u prirodi, postoje samo lovac i plijen i njihova beskrajna igra lova, ali nisu svi predatori isti kao što to nije ni njihov plijen. Neki su surovi, brutalni i uzdaju se u brzinu i snagu, dok drugi pletu mreže i prave spletke, manipulišu i upravljaju plenom kako bi ga satjerali u ćošak i kraja igre. Neki to rade zbog čiste potrebe za preživljavanjem, neki zbog uzbuđenja koje dolazi kad plijenu uzmu život, a za neke, malobrojne i posebne, najveće uzbuđenje je sama igra i lov, a samo ubistvo plijena je samo kraj igre.
Isto tako ni svaka lovina nije ista. Neki su slabi i nemoćni i brzo završe, ali ima i onih koji se ne predaju tako lako. Ovi drugi satjerani u ćošak znaju postati opasni i uzvratiti. Postoje i oni, malobrojni i posebni, koji se znaju adaptirati i upustiti u igru manipulacije i spletki kako bi se uloge zamenile.
Vizuelni utisak koji serija ostavlja je impresivan. Boje su jake i jasne, a opet im je dat mračan ton kao što je i sama priča. Velika pažnja je posvećena detaljima, garderobi, scenografiji. Posebnu ulogu u toj vizuelnosti igraju egzotična jela koja spravlja Hanibal, poznat po svom istančanom ukusu za egzotično, a isto tako i za, pa može se reći, opsesivnu potrebu da sve bude ekstremno čisto, precizno i kompozicijski savršeno i u skladu.
Predjeli i setovi su savršeni, a ta savršenost se posebno ogleda u bizarnim i izuzetno realistično napravljenim tijelima žrtava koje često izgledaju kao umjetnička djela, prelijepa u svojoj bizarnosti i izopačenosti, baš kao i umovi njihovih kompozitora. Muzika je u savršenom skladu sa pričom, kako njenim tokom tako i njenim vizuelnom prikazu. Sumorna i teška, jeziva i napeta, uvlači se pod kožu i stvara nelagodu i tjera otkucaje srca sve više i više. Kad sve prethodno uzmemo u obzir jasno se vidi izuzetno kvalitetna produkcija koja stoji iza serije i čini je da se istakne od drugih serija, a posebno serija istog žanra.
Možda najupečatljiviji i najvažniji detalj u izgradnji celokupne atmosfere serije je glumačka ekipa koja je zaista izuzetna. Hju Densi je sjajan u prikazu Vil Grejema. Potpuno nam jasno prikazuje njegov lik, čoveka sa posebnim sposobnostima koje ostavljaju zastrašujuće posledice na njegov um i telo. Tačno na svakom izrazu lica Densi nam tako jasno prikazuje svu agoniju kroz koju prolazi njegov lik, sve te borbe sa samim sobom, saživljavanje sa žrtvama i mentalni rat koji besni između njega i Hanibala. Hju je idealan izbor, što je i dokazao, i ne čudi da je prvi glumac koji je izabran za ovu seriju.
Sa druge strane, za izuzetno zahtevnu ulogu doktora Hanibala izabran je Mads Mikelsen, poznati danski glumac koga smo gledali u toliko odličnih filmova. Iako je imao nezahvalnu ulogu da u umovima ljubitelja Hanibal serijala zameni Hopkinsa, on je u tome potpuno uspeo. Ne samo da je uspeo, već je dao potpuno novu dimenziju liku, nešto novo i originalno. Njegov prikaz je nekako hladniji, savršeniji, opasniji i dosta sofisticiraniji od ostalih prikaza ovog lika. Verovatno njegovo nordijsko poreklo ima dosta zasluge za to. Kada posmatramo Hanibala u seriji, kao da gledamo neku mašinu, savršenu u svom postojanju, gde je sve što radi izuzetno, do tančina isplanirano toliko da nema mesta za grešku.
Njegovi potezi su kao da posmatrate šahovski meč, ali u ovom meču on je odigrao sve poteze i pre nego je meč počeo, a svi potezi protivnika su pročitani, bez da je i povukao i jedan potez. Njegova vanjština je savršena maska. On je poznati doktor, uvek savršeno doteran. Poznati ljubitelj umetnosti i izuzetan kuvar koji često priređuje večere sa egzotičnim jelima. Iza te maske krije se ubica, psihopata, predator, kanibal. Bezosećajan stroj za lov i ubijanje plena. Vrhunski manipulator koji vešto barata ljudima kao figurama u šahu, terajući ih, tj. navodeći ih da urade i najbizarnije stvari, a da su potpuno ubeđeni da su ih sami smislili. Jedini dostojan protivnik velikog majstora manipulacije je Vil Grejem, ali Grejem nije samo protivnik. On je neko, nešto, što najbliže odgovara osobi za koju bi Hanibal mogao i pomisliti da mu bude prijatelj. Neko za koga bi Hanibal, na najčudniji način, mogao nešto osećati, neko za koga bi mogao, možda, reći da mu je sličan.
Upravo ova dva lika i dva glumca pružaju prelijep, bizaran, brutalan i opasan ples u dvorani manipulacija, spletki ljubavi i mržnje, kakav se retko viđa. Upravo je i kreator serije rekao da je njihov odnos kao bizarna i komplikovana ljubavna priča sa svime što jedna takva može da nosi. Ostali glumci su takođe odlični. Posebno bi izdvojio Lorensa Fišburna kao Džek Kraforda i Karolinu Davernas kao doktorku Alanu Blum. Pored njih se pojavljuju još neki poznati glumci u odličnim ulogama kao što su Džilian Anderson (Gillian Anderson), Edi Izard (Eddie Izzard), Majkl Pit (Michael Pitt) itd.
Na kraju, svi ovi djelovi tvore jednu od najposebnijih atmosferi koju ste gledali u nekoj seriji što je i najveći adut ovog izuzetnog ostvarenja. Druga sezona je čak bolja od prve, iako je kvalitet obje neupitan. Samo finale druge sezone je fantastično, intezivno i uzbudljivo, i sigurno je sve koje prate seriju ostavilo bez daha i u željnom isčekivanju treće sezone. Kraj je takav da niko sa sigurnušću ne može reći koje likove iz prethodne dvije sezone ćemo zateći u trećoj, a zašto, pogledajte sami.
Jedno je sigurno, serija vas neće ostaviti ravnodušnim, bez obzira jeste li ljubitelj žanra ili ne, a ostaviće jedinstven osećaj na sve koji je odgledaju.
Izvanrednu psiho triler/horor seriju HANIBAL gledajte uskoro u programu Vaše Televizije!
