– Objekat preko puta nekadašnje baze Ujedinjenih nacija u Potočarima bio je mjesto gdje su stotine Bošnjaka odvajane od svojih porodica prije nego što su odvedene na mjesta masovnih pogubljenja nakon pada Srebrenice
POTOČARI (AA) – Vesna Bešić –
Preko puta nekadašnje baze Ujedinjenih nacija u Potočarima nalazi se skromna zgrada poznata kao “Bijela kuća”, jedno od mjesta koje među preživjelima budi najteža sjećanja na genocid u Srebrenici.
Nakon pada zaštićene zone UN-a u julu 1995. godine, stotine bošnjačkih muškaraca i dječaka odvedene su u ovaj objekat nakon što su nasilno odvojene od svojih porodica. Tu su bili zatočeni, zlostavljani, a potom odvođeni na mjesta masovnih egzekucija.
Za Almasu Salihović, glasnogovornicu Memorijalnog centra Srebrenica, Bijela kuća ostaje jedno od najbolnijih mjesta sjećanja.
“Za nas preživjele to je jedno od mjesta koje uvijek budi najteže uspomene. Bijela kuća, tadašnji objekat Elektrodistribucije, nalazila se neposredno preko puta baze Ujedinjenih nacija”, kazala je za Anadolu.
Nakon što su snage Vojske Republike Srpske 11. jula 1995. godine zauzele Srebrenicu, oko 5.000 Bošnjaka potražilo je utočište u nekadašnjoj Fabrici akumulatora, vjerujući da će u bazi holandskog bataljona pronaći zaštitu.
Dva dana kasnije počela je prisilna deportacija civila.
“Ljudima je naređeno da izađu iz baze i da u paru prate žutu traku koju su postavili holandski vojnici. Na cesti su čekali autobusi i kamioni i svi su vjerovali da će biti prevezeni na slobodnu teritoriju”, rekla je Salihović.
To se nije dogodilo za muškarce i dječake.
“Njih blizu 500 odvedeno je na sprat Bijele kuće, gdje su proveli nekoliko sati.”
Jedini poznati videosnimak prikazuje balkon Bijele kuće ispunjen muškarcima i dječacima koji čekaju svoju sudbinu.
Prema riječima Salihović, jedina sačuvana fotografija prikazuje odjeću, obuću i ruksake koje su srpske snage naredile zatočenicima da ostave prije ulaska u objekat.
Te stvari su kasnije spaljene ispred Bijele kuće.
Uprkos bolnim uspomenama, Salihović smatra da je važno obilaziti sva mjesta stradanja.
“Za nas je ovo jedno od mjesta zločina. Svakog 13. jula ovdje dolaze preživjeli, majke Srebrenice i aktivisti kako bi odali počast ubijenima.”
“Koliko god bilo bolno, moramo obilaziti sva stratišta. Svako ko je izgubio člana porodice razmišlja da li je upravo ovdje proveo svoje posljednje trenutke.”
Za Salihović ovo mjesto nosi i duboko ličnu bol.
“Moj brat bio je unutar tadašnje holandske baze. Kada je izašao zajedno s našom najstarijom sestrom, upravo ovdje je odvojen od nje”, rekla je.
Nekadašnja Fabrika akumulatora danas je sastavni dio Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari i služi kao centralni prostor za komemoracije, izložbe i prihvat posmrtnih ostataka žrtava prije kolektivne dženaze koja se svake godine održava 11. jula.
– Genocid u Srebrenici –
Pripadnici Vojske Republike Srpske i njihovi pomagači su nakon pada Srebrenice 11. jula 1995. ubili više od 8.000 bošnjačkih muškaraca u nizu masovnih pogubljenja.
U mezarju Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari do sada je ukopano 6.772 žrtava genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci članova porodica.
Za više od hiljadu žrtava genocida u Srebrenici još uvijek se traga.
Međunarodni sud pravde u Hagu donio je 2007. godine presudu u kojoj se konstatira da je jula 1995. godine u Srebrenici, koja je tada bila “zaštićena zona” UN-a, Vojska Republike Srpske (VRS) počinila genocid.
Haški tribunal, Sud Bosne i Hercegovine te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su za genocid i ratne zločine osudili ukupno 54 osobe na 781 godinu i pet doživotnih kazni zatvora. Na doživotne zatvorske kazne osuđeni su, među ostalim, ratni predsjednik RS-a i komandant vojske tog entiteta, Radovan Karadžić i Ratko Mladić.
