3.7 C
Tuzla,BA
Srijeda, April 8, 2020
Naslovna Izdvojeno Ko je ugrožen, a ko majoriziran: “Etničko čišćenje” u finansijama i pravosuđu,...

Ko je ugrožen, a ko majoriziran: “Etničko čišćenje” u finansijama i pravosuđu, sve manje Bošnjaka u institucijama RS-a

0
51

Hrvati u Bosni i Hercegovini su, tvrde njihovi “legitimni politički predstavnici” već najmanje dvije decenije majorizirani. U ništa boljoj situaciji nije ni srpski narod, čija se “reprezentacija” svakodnevno bori protiv ugroženosti. Hrvate majoriziraju, a Srbe ugrožavaju Bošnjaci, čiji hegemonizam, kako to tvrde legitimni predstavnici i srpski reprezentativci, ruši temelje BiH.

Sintagma “bošnjački hegemonizam” se s godinama nametnula u “top 10” pojmova u vokabularu prosječnog zvaničnika SNSD-a i HDZ-a BiH ili njihovih satelitskih stranaka, pripadajućih medija, analitičara i različitih eksperata. Njena utemeljenost bi u praksi trebala značiti prevlast Bošnjaka u političkom životu BiH, odnosno njihovu dominaciju u sistemu vlasti. Ta utemeljenost, međutim, ne postoji.

Od ukupno 205 rukovodećih funkcija na državnom nivou, Bošnjaci, prema posljednjim podacima, zauzimaju 36,5 posto, Srbi 33,4 posto, a Hrvati 30 posto. Poređenje ovog procentualnog učešća sa procentualnim učešćem konstitutivnih naroda u ukupnom broju stanovnika u BiH, u kojem Bošnjaci čine više od 50 posto, dovoljno obesmišljava tezu o “bošnjačkom hegemonizmu”, odnosno majorizaciji ili ugroženosti onih koji zastupaju tu tezu.

Od ukupno 48 trenutno popunjenih direktorskih pozicija na državnom nivou, 14 direktora su Bošnjaci, 15 su Hrvati, a čak 18 su Srbi, dok 20 Bošnjaka obnaša dužnost zamjenika direktora, a na istoj poziciji su 22 Hrvata i 21 Srbin.

Dublje seciranje strukture rukovodećih pozicija u institucijama vlasti zaista ukazuje na postojanje ugroženosti jednog od naroda u BiH. Upravo onaj narod kojem se fakturiše hegemonizam je tako, primjera radi, u potpunosti istisnut iz finansijske vertikale od državnog do entitetskih nivoa vlasti. Od šest ključnih pozicija u toj vertikali, niti jedna ne pripada Bošnjacima.Ministar finansija i trezora BiH je Vjekoslav Bevanda (Hrvat), ministrica finansija FBiH je Jelka Milićević (Hrvatica), a ministrica finansija RS-a je Zora Vidović (Srpkinja). Fiskalnim vijećem BiH predsjedava Zoran Tegeltija (Srbin), Upravnim odborom Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH ranije spomenuti Vjekoslav Bevanda, dok je direktor UIO-a BiH Miro Džakula (Hrvat).

Upravo je pozicija direktora UIO-a BiH jedna od pozicija na kojoj insistira SDA, što je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović u jednom od ranijih javnih nastupa ocijenio kao “nečiju želju”. Ta je pozicija, podsjetit ćemo, do 2011. godine i pripadala Bošnjacima.

O “bošnjačkom hegemonizmu” ili o ugroženosti srpskog naroda i majorizaciji hrvatskog se govori u situaciji u kojoj su Bošnjaci u potpunosti “etnički očišćeni” sa čelnih pozicija u pravosuđu na državnom nivou. Pet je ključnih funkcija, a niti jednu od njih ne obnaša Bošnjak.

Predsjednik Ustavnog suda BiH je Zlatko Knežević (Srbin), predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH je Milan Tegeltija (Srbin), predsjednik Suda BiH je Ranko Debevec (Ostali), glavna tužiteljica Tužilaštva BiH je Gordana Tadić (Hrvatica), dok je ministar pravde BiH Josip Grubeša (Hrvat).

O ugroženosti u posljednje vrijeme voli govoriti i Milorad Dodik, koji već deceniju i po suvereno vlada entitetom RS. Da je itekako kompetentan govoriti o ugroženosti, odnosno ugrožavanju jednog naroda, potvrđuje etnička struktura zaposlenih u institucijama entiteta RS.

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine i važećim ustavnim i zakonskim propisima, u tim bi institucijama trebalo biti zaposleno 1.450 Bošnjaka. Ukoliko bi se kao odrednica koristio popis iz 2013. godine, taj broj bi iznosio 660. Danas je, međutim, u institucijama entiteta RS zaposleno manje od 250 Bošnjaka.

Na kraju 2018. godine je broj ukupno zaposlenih u MUP-u RS-a iznosio 7.014, od čega Srba 6.541 ili 93,2 posto, što je za 1,7 posto više u odnosu na 2017. godinu, dok je broj zaposlenih Bošnjaka smanjen sa 355 na 350.

Iako 1.000 puta ponovljena laž nikako ne može postati istina, neophodno je ukazivati na činjenice koje ne samo da se ne uklapaju u postojeći koncept ugroženosti ili majorizacije, već ukazuju na postojanje stvarne ugroženosti jednog od konstitutivnih naroda, a to nije onaj čiju “reprezentaciju” predvodi SNSD ili kojeg “legitimno predstavlja” HDZBiH.

(RTVTK/FAKTOR)