Jerry Lewis, legendarni komičar, glumac, pjevač, redatelj i filantrop, umro je u 91. godini prirodnom smrću u svom domu u Las Vegasu.
“Slavni komičar, glumac i legendarni zabavljač Jerry Lewis mirno je preminuo u svom domu u Los Angelesu, okružen članovima porodice”, objavila je njegova glasnogovornica Candi Cazau.
Lewis, koji do svjetske slave stigao u dugogodišnjem partnerstvu s pjevačem Deanom Martinom, bio je nevjerojatno popularan i u Francuskoj.
“Imao sam velikog uspjeha glumeći totalnog idiota”, rekao je u jednom intervju. Ključ, kazao je, bio je u tome što je zadržao dijete u sebi.
“Gledao sam svijet očima devetogodišnjaka. Od toga sam napravio karijeru”, kazao je.
Jerry je svojoj glumačkoj karijeri glumio u više od 50 filmova, uključujući klasike poput ‘My Friend Irma’, ‘The Nutty Professor’, ‘The King of Comedy’, ‘The Bellboy’ i ‘Cinderfella’. Glumio je i u gomili TV showova te u broadwayskom mjuziklu ‘Damn Yankees’.
Na hollywoodskoj stazi slavnih ima čak dvije zvijezde, jednu za TV i drugu za film.
Lewis je dobio Oscara za humanitarni rad 2009. godine, no nažalost nijedan nije dobio za glumu.
Svoj posljednji film “Max Rose” snimio je 2013. kada mu je bilo 87 godina.
Sin glumaca u vodvilju, Lewis je postao zvijezda 50-ih godina prošlog stoljeća kao šašavi pomoćnik Deana Martina u noćnim klubovima, na televiziji i u 16 filmova. Na vrhuncu popularnosti Martin i Lewis izazivali su histeriju poput Sinatre i Beatlesa. Njihovo partnerstvo okončano je nakon 10 godina gorkom svađom pa je Lewis počeo nastupati i snimati filmove sam. Lewisov lik, poput onog koji je stvorio s Martinom, malo se mijenjao iz filma u film. Blesiranjem, poznatim “gledanjem u križ” i nenadmašnom mimikom zabavljao je gledatelje.
U pet desetljeća karijere nastupio je u 45 filmova i na vrhuncu bio jedan od najplaćenijih glumaca u Hollywoodu. U Francuskoj je ostao ikona i kada mu je popularnost u domovini nestala. Ondje su ga zvali “kraljem ludosti” i odlikovali ga Legijom časti.
I sam je znao reći da među gledateljima malo koga ostavljao ravnodušnim, ili su ga obožavali ili mrzili.
Rođen je kao Joseph Levitch 16. ožujka 1926. u Newarku i prvi se put popeo na pozornicu već s pet godina.
S Deanom Martinom saradnju je počeo 1946. u noćnom klubu u Atlantic Cityju. Martin je pjevao, Lewis zbijao šale.
Njihova tačka, uglavnom improvizacija, bila je trenutni hit. Prvi zajednički film “Moja prijatljica Irma” snimili su 1950. godine. Zbog velika uspjeha prvijenca, idući, “Moja prijateljica Irma ide na zapad”, snimljen je već sljedeće godine.
Pet godina poslije više nisu razgovarali. Do razlaza je navodno došlo zbog osobnih razilaženja i Lewisova interesa da producira i režira. Drugi su tvrdili da je Lewis imao preveliki ego i želju da sve ima pod kontrolom. Treći da mu Dean Martin nikada nije davao onoliko kredita koliko je zaslužio.
Pomirili su se 20 godina poslije zahvaljujući Franku Sinatri koji je Martina doveo na pozornicu za vrijeme jedne od Lewisovih humanitarnih akcija. Ostali su prijatelji do Martinove smrti 1995. godine.
Lewis je 1960. režirao svoj prvi film, a do najvećeg uspjeha dolazi tri godine poslije ulogom i režijom u “Šašavom profesoru”, filmu čiji će ‘remake’ 1996. snimiti Eddie Murphy.
Od 1949. godine J. Lewis se bori protiv mišićne distrofije i pomaže Udrugama oboljelih od mišićne distrofije. Godine 1977. nominiran je i za Nobelovu nagradu za mir zbog svoje predane javne borne protiv mišićne distrofije za koju je godinama putem humanitarnih akcija prikupljao novac.Radio je to gotovo 60 godina i prikupio, tvrdi Cazau, više od 2,4 milijarde dolara.
Živio je u Las Vegasu i San Diegu. S prvom suprugom Patti Palmer ima šestoricu sinova. S drugom, SanDee Pitnicik, posvojio je kćer.
