Sa komemoracije…

Uvodno obraćanje:
Napustio nas je „naš Nijaz“, jer upravo smo ga tako jučer dok smo razmjenjivali ovu tužnu vijest najčešće oslovljavali. Izgubli smo izuzetnog člana kolektiva odnosno bolje reći člana naše radio-televizijske porodice.
I to je zaista tako, bez obzira na sve, i na naše lijepe trenutke koje svakodnevno ovdje proživljavamo baš kao i na nesporazume. Jer sve to i jeste sastavni dio života jedne porodice, posebno ovako velike kao što smo mi. A on je bio njen izuzetno vrijedan član. Već 20 godina.
Bio je znalac svog posla i na njegovom terenu ga nismo mogli pronaći bez odgovora. To svoje znanje rado je dijelio.
Bio je dobar, uvijek spreman da nam pomogne, ma o čemu da se radilo, uvijek spreman za šalu, priču i kahvu. Samo smo s njim za kahvu morali odvojiti vrijeme, jer uvijek je bilo mnogo tema za razgovor, a on nikada nije žurio. Mnogima od nas bit će žao što nismo pronalazili više tog vremena, i što smo mu ostali dužni neke obećane kahve….
Nijaz je bio i čovjek koji je uvijek u lice govorio šta misli, s kojim se valjalo dugo raspravljati onda kada smo se razilazili u mišljenjima. S njim smo jednostavno uvijek znali na čemu smo i zato jeste bio iznimno vrijedan.
Teško je prihvatit činjenicu da više nije među nama i sigurno će nam mnogo nedostajati.
Naravno, najviše će nedostajati svojoj porodici – sinovima, supruzi, majci … koje je toliko volio i o kojima je s toliko pažnje govorio. I ovim putem upućujemo im riječi najdubljeg saosjećanja..
Današnjom komemorativnom sjednicom želimo se dostojanstveno oprostiti od našeg Nijaza, jer to je najmanje što u ovom trenutku možemo učiniti.

Almir Mulabećirović, direktor RTVTK:
Poštovane kolegice i kolege,
Vjerujem da svi podjednako dijelimo tugu što smo ostali bez istaknutog člana našeg kolektiva, ili kao što je prirodnije, bez „našeg Nijaza.
Njegov iznenadni i prerani odlazak veliki je gubitak za Radio-televiziju Tuzlanskog kantona, u kojoj je proveo zadnjih 20 godina.
U našu je kuću došao par godina nakon rata, kada smo postavljali prve odašiljače i kada je krenuo naš infrastrukturni razvoj. Kao vrstan inžinjer elektrotehnike odmah je angažovan u Službi za prijenos i emitovanje programa, potom kao šef Službe, a u jednom periodu vodio je kompletnu tehniku RTVTK. Bio nam je izuzetno pojačanje i svojom stručnošću je dao veliki doprinos poslijeratnom tehničkom jačanju Radio-televizije Tuzlanskog kantona. Svojim radom i djelovanjem udario je pečat razvoju naše radijske i televizijske mreže, a taj pečat vidljiv je i izuzetno bitan i sada kada Nijaza više nema. Ali to je bio samo početak. Sa odgovornošću mogu reći da je zadnjih desetak godina, od kako je oprema kojom smo radili dotrajala i došla skoro u fazu raspada, Nijaz Hasanbašić držao našu mrežu u funkcionalnom stanju. Često je emitovanje radio i tv signala putem zemaljske mreže zavisilo isključivo od znanja i snalažljivosti jednog čovjeka:…. Nijaza Hasnbašića.
Ovu činjenicu na žalost ni dan danas ne znaju mnogi ljudi koji su ovdje prsutni i zato je kao trenutno prvi čovjek ove kuće s punom odgovornošću ističem. Njegova velika ljubav bio je radio i stalno je insistirao da popravimo i unaprijedimo njegovo funkcionisanje. Sjećam se i zadnjeg dana koji je proveo na svom radnom mjestu razgovarali smo o projektu za koji smo aplicirali kako bismo unaprijedili našu mrežu. Nijaz je i tada insistirao na važnosti unapređenja, rekonstrukcije i razvoja radija TK.
Prisjetiću se ovdje prošlogodišnjeg ponovnog puštanja u rad našeg radijskog signala u Srebrenici, nakon 7 godina. Mi nismo imali ni predajnik ni novac za kupovinu nove emisone opreme, a RAK nam je prijetio oduzimanjem dozvole. Nijaz je rekao – ako je to naše opredjeljenje mi ćemo to napraviti , ja ću naći način. On je to i napravio, te i dan danas emitujemo naš radijski signal, tada pušten u Srebrenici i Podrinju opremom koju je on posudio i moram reći skrpio za tu lokaciju i priliku. Nijaz nažalost nije doživio da postavi novi radijski predajnik koji smo nabavili i koji nam je stigao prije nekoliko dana a koji je trebao zamjeniti posuđeni i tada postavljeni.
Smrt ga je zatekla dok smo zajednički radili na pripremi za nabavku i proširenje našeg studija i mreže radijskih predajnika.
Kao i većina nas koji smo rasli i sazrijevali uz ovu kuća takav slučaj bio je i sa Nijazom. Izrastao je u pravog eksperta svog posla vjerovatno jedinog tog kalibra na ovom našem području. Radio je i začeo temelje buduće digitalizacije na ovom području i pomogao nam je da neke lokacije u vlasništvu ove kuće uđu u plan kao lokacije za buduće digitalno emitovanje. Oni koji su sarađivali s njim znaju da su mu se mogli obratiti za bilo koji tehnički ali i drugi problem nevezan sa njegov posao, a on ga je vrlo rado svojom lucidnošću i izuzetnim znanjem , iskustvom i inženjeom logikom uvijek rješavao. Najviše je uživao da pomogne baš u takvim slučajevima kada ga je neko zamolio za to.
Teško je zamisliti kako će naša kuća nastaviti raditi bez njega. Mislim da će se posljedice njegovog odustva osjetiti u godinama koje dolaze. Kako sam i ja dugi period vodio tehničku službu mogu puzdano reć da ako je postojao čovjek o čijem je radu, znanju ali i tehničkim improvizacijama zavisio rad i naše emitovanje onda je to upravo i jedino bio Nijaz Hasanašić.
Praznina koju ostavlja iza sebe je velika. Falit će nam kao stručnjak, ali najviše kao čovjek, kolega i prijatelj,…. kao član naše porodice. Možda se svi nisu uvijek slagali s njim ili ga razumjeli, što je u ovom našem vremenu na žalost čest slučaj i sa svima nama, ali isto tako mogu reći da je bez obizira na sve bio kao čovjek i kao profesionalac neko ko je zbog takvog svog stava bio poštovan od svih nas. Broj i sastav ljudi koje su ovdje to najbolje potvrđuje.
Ostaje nam da čuvamo uspomenu na njega, u znak zahvalnosti za sve što je učinio u proteklih 20 godine za Radio-televiziju Tuzlanskog kantona.















