Niko ne treba bit žrtva nasilja i svi smo obevezni prijaviti nasilje kojem smo svjedoci

0
36

Kada je 2003. godine nasilje u porodici ušlo u Krivični zakon konačno su stvoreni uslovi da se bosanskohercgovačko društvo ozbiljnije suprotstavi ovom problemu koje ga razara u temelju. No, ubrzo se pokazalo da se žene, koje su u 95% slučajeva žrtve porodičnog nasilja, rijetko odlučuju za krivčni postupak protiv nasilnika s kojim su porodično vezane, pa se ukazala potreba za dodatnim mehanizmima. Dvije godine poslije Federacija Bosne i Hercegovine dobila je Zakon o zaštiti od nasilja u porodici koji proširuje mogućnosti zaštite žrtava porodičnog nasilja.

“Osobe koje su pogođene nasiljem su ipak zaštićene.Shvatili su da su zaštićeni. Na neki način to je i preventivno djelovalo, jer do tada je bilo nekažnjeno djelo. Znači možete raditi šta god hoćete, niko vas za to ne može ni optužiti ni kazniti. Dakle imao je uticaj i na prevenciju” ističe Jasna Zečević direktorica U.G. “Vive žene” Tuzla koje već godinama rade sa žrtvama nasilja.

Ono što je poseban kvalitet Zakona o zaštiti od nasilja u porodici su zaštitne mjere koje predviđa, a koje imaju za cilj osigurati nužnu zaštitu zdravlja i sigurnost osoba izloženih nasilju u porodici. Mjere predlažu policijski službenici koji su prvi na licu mjesta kada bude prijavljeno nasije u porodici, a rješenje o zaštitnoj mjeri po hitnom postupku donosi nadležni sud.

“Predlažemo zaštitne mjere zavisno od situacije. Prvenstveno su to zaštitna mjera udaljenja iz stana, porodične kuće i zabrana vraćanja u isti. Zatim, zaštita žrtve u pogledu zabrane uhođenja i zanemarivanja”  kaže Eemira Hotović mlađi inspektor u Policijskoj stanici Kladanj.

Nažalost, svaki slučaj prijavljenog nasilja u porodici u proteklim godinama nije u pravilu pratilo podnošenje zahtjeva, a potom i izricanje zaštitnih mjera. Brojni su razlozi za to, a među njima i onaj da većina građana vrlo malo zna o svojim zakonskim pravima. Samim tim nema dovoljno ni povjerenja u sisitem da će je kvalitetno zaštititi.

Često, barem po našem iskustvu, kada žena i dođe kod nas i kaže “Ja sam već nekoliko puta prijavljivala… Ovo traje već 15 ili 20 godina…” A kada mi pitamo zašto nikada nije došla do nas – pa eto predomislila se. Zato što ne zna i nije sigurna i nema povjerenja, da li u policiju, da li u Sigurnu kuću, nije uopće bitno. Uglavnom je pitanje povjerenja  žrtava u sistem zaštite” ističe direktorica Zečević.

U Ministarsvu unutrašnjih poslova kažu da kada je u pitanju nasilje u porodici, s obzirom da se radi o specifičnom krivičnom djelu, velika zalaganja policije idu u smislu zaštite žrtve nasilja u porodici.

“Pored respresivnog jako puno djelujemo i u preventivnom smislu. Policijski službenici su u proteklom periodu kontinuirano, aktivno učestvovali  u savim projektima i vladinog i nevladinog sektora. prije svega u cilju promocije postupaka koji idu prema nasilniku odnsono prema žrtvi u cilju zaštite, a krajni cilj je bio da se poveća svijest šire javnosti. U prvom redu o značaju prijavljivanja krivičnog djela nasilja u porodici. Nasstojali smo istaknuti našim građanima da niko ne treba da bude žrtva nasilja i da prijave nasilje u porodici” kaže Amra Kapidžić portparol Uprave policije MUP-a TK

Kako bi se i mehanizmi Zakona o zaštiti od nasilja u porodici još kvalitetnije koristili Udruženje Vive žene u saradnji s Ministarstvom unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona provodi kampanju koja ima za cilj prevenciju i sprečavanje porodičnog nasilja. Kampanja je dio regionalnog programa “Sprečavanje nasilja nad ženama – sporovođenje normi, mijenjanje stavov” koji finansira Evropska unija, a provodi organizacija UN women.