Ukopom posmrtnih ostataka deset žrtava u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari završeno je obilježavanje 31. godišnjice genocida nad Bošnjacima Sigurne zone UN-a Srebrenica.

Nakon komemoracije, vjerskog programa, kolektivnih dženaza i posljednjih oproštaja porodice, u Potočarima je ponovo zavladala tišina.

Hiljade ljudi polako su napustile Memorijalni centar, a iza njih je ostala dolina bijelih nišana, od danas brojnija za deset mezara.

Na mjestu na kojem se svake godine iznova susreću bol, istina i sjećanje, danas su spušteni tabuti ljudi čiji su životi nasilno prekinuti prije 31 godinu. Njihove porodice decenijama čekale su da pronađene kosti dobiju ime, a ime mezar na kojem će moći proučiti Fatihu, ostaviti cvijet iu tišini razgovarati sa svojim najmilijima.

Konačan smiraj pronašli su Senada Jusića, Muriza Barakovića, Hameda Musića, Ramu Alića, Muhidina Osmanovića, Husu Ćerimovića, Nuku Nukića, Ahmeta Guštera, Asima Kunića i Ramu Dautovića.

Najmlađi među njima imao je tek 20 godina, a najstariji 56. Iza svakog imena ostala je porodica, neispunjena obećanja, prekinuti razgovore i život koji je mogao biti proživljen. Danas su njihove porodice dobile mezar, ali ne i godine koje su im oduzete.

U Musalli Memorijalnog centra dženaza-namaz klanjana je ispred deset tabuta prekrivenih zelenim platnom. Predvodio ju je reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, koji je nakon dženaze proučio i dovu šehidima.

Prije dženaze hafiz Aziz Alili, Resul ef. Alić i Sead ef. Mrahorović proučili su suru Ja-Sin. Hafiz Alili izveo je ilahiju “Šehidi”, a Hor “Djeca Srebrenice” izveo je “Srebrenički inferno”.

Dok su odjekivali stihove “Srebreničkog inferna”, nad mezarjem su se ponovo nizala imena ubijenih. Svako izgovoreno ime bilo je povratak jednog čovjeka iz anonimnosti masovnih grobnica u pamćenju porodice i svijeta.

Nakon dženaze tabuti su na rukama članova porodice, prijatelja i učesnika komemoracije preneseni kroz mezarje. Pred njima su se pomjerale kolone ljudi, a iznad njih su ostajali samo tišina, jecaji i dove.

Nad otvorenim mezarima porodice su spuštale prve grumene zemlje. Neki su danas ukopavali oca, neki brata, sina ili rođaka. Za njih ovaj dan nije bio samo godišnjica, nego još jedan susret s gubitkom koji ne prolazi je prazninom koju nijedna presuda, govor ni protok vremena ne mogu ispuniti.

Obilježavanje godišnjice počelo je komemoracijom u bivšoj Fabrici akumulatora, mjestu na kojem su u julu 1995. godine hiljade ljudi tražili zaštitu međunarodne zajednice. Tamo gdje su nekada čekali banje, danas su se čitale poruke sjećanja, pravde i odgovornosti.

Govornici su podsjećali da je svaka žrtva imala ime, porodicu, život i budućnost, da genocid nije pitanje mišljenja nego sudski utvrđena činjenica da negiranje produbljuje bol porodice i vrijeme dostojanstva mrtvih.

Srebrenička majka Munira Subašić poručila je mladima da slušaju, uče i ne zaboravljaju. Upravo su mladi danas stajali među bijelim nišanima, noseći odgovornost da istinu prenesu dalje, kada više ne bude majki koje su decenijama tražile kosti svoje djece.

Vršilac dužnosti visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Louis J. Crishock naručio je da je svaka žrtva imala ime, porodicu, život i budućnost koji su joj oduzeti.

– Dužni smo prema onima koji su bili prije nas, ali i prema onima koji dolaze poslije nas, čuvaju istinu i podržavaju mir i pomirenje. Neka žrtve počivaju u miru. Nećemo ih zaboraviti – kazao je Crishock.

Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić izrazio je nadu da će politike koje negiraju ili opravdavaju genocid otići u političku historiju, a da će na političkoj sceni doći nove generacije spremne nazivati ​​stvari pravim imenom i suočiti se s istinom.

Posebno je istaknut da 11. jula treba biti dan žalosti u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović kazao je da je Srebrenička planetarna opomena te da će istina o genocidu nad Bošnjacima biti trajno sačuvana.

U poruci italijanskog ministra vanjskih poslova Antonija Tajanija, koju je pročitala ambasadorica Italije u BiH Sarah Eti Castellani, navedeno je da je Srebrenica jedan od najtežih neuspjeha međunarodne zajednice i trajno upozorenje koliko međunarodni poredak može biti krhak kada se ne reagira na mržnju, diskriminaciju i nasilje.

Poruku predsjednika Turske Recepa Tayyipa Erdogana pročitao je ministar porodice i socijalnih usluga Mahinur Özdemir Göktaş. Erdogan je podsjetio na upozorenje Alije Izetbegovića da se zaboravljeni genocid može ponoviti te je naglasio da identifikacije i ukopi, koji traju i nakon 31 godine, svjedoče o razmjerama sistematskog zločina.

Kada su posljednji tabuti spušteni u zemlju, a ruke su se poravnale posljednje komade zemlje, Potočari su ponovo ostali gotovo nijemi.

Ostala je dolina bijelih nišana, poredanih jedan uz drugi kao svjedoci jedne velike tragedije. Ostala su samo imena u kamenu.

U Potočarima sjećanje ne završava kada se završi komemoracija. Ono ostaje u svakom nišanu, svakom djetetu koje je odraslo bez oca i svakoj majci koja nije dočekala da pronađe sina.

Danas je dolina bijelih nišana postala veća za deset mezara. Potočari su ponovo utihnuli, ali njihova tišina nije prazna. Ona govori imenima ubijenih i opominje da se sjećanje na Srebrenicu ne smije trajati samo jedan dan u godini.

U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada su bile ukopane 6.772 žrtve genocida, dok se za posmrtnim ostacima stotina ubijenih još traga. U identifikacionim centrima nalaze se posmrtni ostaci već identifikovanih žrtava čije porodice još nisu dale saglasnost za ukop, često nadajući se da će biti pronađena još poneka kost njihovih najmilijih.