Saopštenje za javnost SDBiH

DEBAKL U DESANTU KORUMPIRANIH TUŽIOCA I POLICIJE NA SOCIJALDEMOKRATE BIH

Enver Bijedić, predsjednik Socijaldemokrata BiH, oslobođen je optužnice za objekat “15. maj” u Tuzli iza koje stoje gradonačelnik Tuzle Jasmin Imamović, tužilac Ćazim Serhatlić i Tomislav Ljubić, glavni kantonalni tužilac.

Prije 1,5 deceniju stanari su kupili stanove u koje su uselili nedavno. Tražili su prava pred upravom Tuzle, a Imamović se 10 godina ponašao kao piroman koji se našao među vatrogascima. Pokazalo se da su i problem i rješenje u rukama Imamovića.

Plaćali su prevareni kupci rate za stanove i “kirije” za zakup u svojim “domovima za čekanje”. Vođi policijskog desanta nisu bitni beskućnici koji su platili stanove, već obračun sa neistomišljenicima. Podgrijavao je slučaj do usijanja, iako je bilo jasno da je Bijedić prije 13 godina (2011. godine) otišao iz Direkcije odakle je mogao rješavati zahtjeve. Cilj nije bio pomoći ljudima, već tjerati ljude na mrskog mu neprijatelja. Zašto su patili ljude cijelu deceniju koliko je trajala “obimna istraga” protiv 15 lica, da bi nakon što su formirani Socijademokrate BiH volšebno izvučen njen predsjednik Bijedić i pokrenut progon.

Tužilaštvo je priznalo da se istraga vodila i protiv Imamovića, ali je “zastarjela”. Ima li krivca što je bila na dnu ladice dok su progonili nedužne?

Zahtijevamo istragu o zloupotrebama, korupciji, nezakonitom progonu i maltretiranju po političkoj osnovi niza lica, a najviše naših kadrova. Konačno padaju lažne optužnice kojim su se štitili uticaji Jasmina Imamovića (SDP) i Mirsada Kukića (PDA), koji su gotovo ovladali tužilačko-policijskim aparatom na TK. Profesionalni i pošteni tužioci i policajci mogu nijemo promatrati destrukciju digniteta svojih institucija, a zadnja nada građanima su nekorumpirani suci.

Isto možemo misliti o doktoru koji svjesno ugrozi pacijenta,  trgovcu koji pokvarenom hranom zatruje djecu, kao i o tužiocu koji je spreman na nalog nečastivog obrušiti se državnom silom i medijima na nevine. Progone se oni koji bi mogli demokratizirati društvo, jačati ekonomiju i pravnu državu.

Desantne policijsko-tužilačke snage ubijaju državu čiji grb stoji na njihovim uniformama i vratima institucija.

Još jedan tužilački fijasko u režiji Tužilaštva TK je zvono za uzbunu. Da li je tužilac Serhatlić nesposoban za 10 godina napisati ozbiljnu optužnicu sa bilo kakvim dokazivim djelom ili je do te mjere nesposoban, korumpiran i bezdušan da se usudi svom silinom ovlaštenja koja ima obrušiti se na nedužne ljude? A pisao je optužnicu iz oblasti u kojoj je radio baš u vrijeme na koje se optužnica odnosi. Baš na istom predmetu!

Godinama traje progon kadrova SDBiH protiv kojih se montiraju optužnice, nezakonito se prisluškuju i oduzimaju mobiteli svjedocima, privode pred kamerama i čije redovne poslove rešetaju desetine istražitelja radi pritiska i diskreditacije.

Tužilačka energija, nervoza, brutalnost i površnost u obrušavanju na SDBiH su dokaz da smo relevantna alternativa i prijetnja korupmiranim političarima i tužiocima.

Teško je i povjerovati da Imamović nije zavrijedio ni čestite istrage za 20 godina, a u slučaju eventualne krivice za “slučaj zgrade 15. maj” morao je biti “saučesnik” rame uz rame sa tužiocem Serhatlićem. Nije lapsus: Ćazim Serhatlić je cijelo vrijeme na koje se odnosi optužnica bio gradski inspektor koji je nadgledao radove i nadogradnju zgrade. Serhatlić ima i druge interesne veze sa Jasminom Imamovićem, a što ćemo rado dokazati kada se otvori istraga.

Teška zloupotreba je sukob tužilačkog interesa po kome je Serhatlić mogao biti tužilac, svjedok i optuženi u istom djelu.
Javno su priznali da je istraga protiv Imamovića zastarjela – vjerovatno na policama u Tužilaštvo na kojim piše “Ne dirati do zastare”. Ljubić do temelja srozao kredibilitet Tužilaštva i njegovim optužnicama malo ko vjeruje.

Nastavljaju se bjesomučni progoni i zloupotreba krivičnih postupaka:od slučajeva ubijenih mladića u Sarajevu i Banja Luci, preko desetina propalih optužnica i konačno do eskalacije u policijski desant na prostorije i kadrove Socijaldemokrata BiH.

Sve dok traju Serhatlić, Ljubić i njima slični možemo očekivati nove sezone “tužilačko-policijskih telenovela”. Oslobađanjem nevino optuženog predsjednika SDBiH Bijedića okončana je jedna sezona “Imamovićevsko-Serhatlićke” serije.

Ko je odgovoran za štetu zdravlju i ugledu progonjenih i društvu u cjelini? Dok god tužioci mogu bez posljedica šikanirati i progoniti nevine ljude nema nama naprijed.
Tužilaštvo za 10 godina nije bilo sposobno napisati optužnicu u kojoj će dokazati barem jedno krivično djelo, iako su koristili specijalne jedinice, masovno prisluškivali, slali provokatore i vršili pritisak na svjedoke. Ko će utvrditi štete ovog tužilačkog fijaska i ko će biti odgovarati za njih? Stotine izgubljenih tužilačkih dana, desetine inspektora, specijalne jedinice, prislušna tehnika i nezamisliva cijena ove satirične tragedije mogli su možda riješiti neki istinski kriminalni ili korupcijski problem društva. Ali ti problemi su sa one strane odakle dolaze naredbe korumpiranim tužiocima.

Socijaldemokrate BiH znaju ko i kako treba odgovarati za tužilačka zlodjela i možda bi to mogao biti i ključnim razlogom za veću podršku građana – očigledno je koga se plaše oni koje trebamo mijenjati da bi nam bilo bolje.

Pročitajte...