Svi smo pomalo krivi za to što u mnoštvu lijepih , prepoznatljivih uglavnom ženskih imena odaberemo ono koje nije tradicionalno bosanskohercegovačko. U godinama ponavljanoj priči o problemima domaćih proizvođača flaširane vode Lejle, Mele i Olimpije uvijek izvuku deblji kraj. A prošle godine građani BiH su porušili sve dosadašnje rekorde. 26 miliona KM dali smo za običnu uvoznu vodu, a tome treba dodati i onu aromatiziranu. Podaci UIO BiH ukazuju da smo kada je u pitanju ova vrsta flaširane vode uvezli 159 miliona KM , rekao je Ratko Kovačević, portparol Uprave.
Suad Selimović, predsjednik Grupacije proizvođača flađirane vode pri KPK Tuzla smatra da je tome, između ostalog , kriv veoma jak uvozni lobi koji ima široku paletu proizvoda uz koje plasira i svoju vodu.
Da li su, barem djelimično krivi potrošači koji u marketima posežu za uvoznim brendom? Anketirani građani tvrde da je problem i cijena domaće vode, koja je često skuplja od uvozne.
Sve upućuje i na dio odgovornosti samih domaćih proizvođača koji su se malo ili nikako posvetili marketingu. A kada je u pitanju odgovornost države trebalo bi smatra Selimović pojednostaviti procedure te olakšati postupak i obračun koncesija onima koji su zainteresovani da ulože u punionice vode.
Svima je jasno da za osvajanje domaćeg tržišta svi se trebamo potruditi. Za inostrano nam trebaju ozbiljne ekonomske strategije. A imali bismo šta i izvoziti; prema podacima Svjetske banke BiH je, sa blizu 9,5 metara kubnih vode po stanovniku zemlja sa najvećim količinama vode za piće u regionu, sedma u Evropi, a po vodnim resursima bogatija je od mnogih zemalja svijeta, uključujući Kinu, Francusku, Njemačku, Japan i SAD.
